Braćo i sestre, Sveto pismo – Biblija, jest riječ Božja za nas, ali to je također i povijest našega spasenja. Kao i svake nedjelje, i danas smo čuli tri čitanja i jedan psalam iz te povijesti.
U prvom čitanju (Izl 3, 1-8. 13-15) čuli smo kako je Bog gledao na patnje svoga naroda u Egiptu i kako je uslišao njihove molitve. Zato je i poslao Mojsija da izvede narod iz Egipta.
Ali, znate li tko je bio najveći protivnik oslobađanja naroda? – Reći ćete: faraon. Ali ne! Ne faraon, nego sam narod! Faraona je Bog slomio i prisilio da oslobodi narod, koji je vrlo teško prihvaćao vjeru da je Bog s njima, da se Bog za njih brine i da se uvijek mogu osloniti na njegovu ljubav i vjernost. Zato su i nakon izlaska iz Egipta još 40 godina sanjali Egipat i njegovo blagostanje, bez obzira na ropstvo.
Mojsije je znao kako je narod tvrdoglav. Zato je i sam želio izbjeći svoju dužnost, na koju ga je Bog slao: da se vrati u Egipat i da izvede narod odotuda. Znao je da će mu se prije svega usprotiviti sam narod, pitajući ga: tko je taj Bog i kako mu je ime.
Bog mu je dao jedno ime, koje su i oni poznavali: „Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Izraelov“ – dakle, Bog njihovih predaka. Ali mu je dao i još jedno drugo ime, novo i vječno, koje vrijedi za sva vremena i za svaki narod: on je JAHVE, Bog koji jest. Sva poganska božanstva jesu lažni „bogovi“, oni što ne postoje. A Izraelov Bog JEST! On postoji. Zato i veli: „Ja sam onaj koji jesam“. To znači također: Ja sam onaj koji sam uvijek nazočan uza te, kraj tebe, s tobom, u tebi, u mom narodu – gdje god da žive, u svako vrijeme i na svakom mjestu. Na ovog živog i pravog Boga, koji jest i koji ne može ne biti, možeš se slobodno osloniti uvijek i svugdje.
U drugom čitanju (1 Kor 10, 1-6. 10-12) sv. Pavao nam kaže: sve što je napisano u Svetom pismu, napisano je „za upozorenje nama“: da, vidjevši tuđe greške, da mi ne upadamo u slične pogreške; te upoznavši Božju ljubav i vjernost, da i mi budemo vjerni prema njemu. Zaista, vrlo vrijedna i korisna pouka za svakog od nas!
A i ono što smo čuli u Evanđelju (Lk 13, 1-9), napisano je za pouku nama. Narod se sablažnjavao nad zločinom Poncija Pilata, koji je pobio hodočasnike iz Galileje, pa njihovu krv pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Zaista, strahota! Ljudi dolaze u Jeruzalem moliti se za život, zdravlje i blagoslov – ali, nažalost, doživljavaju neviđeno nasilje i strašnu smrt.
No, što im veli Isus? – Reče: „Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!“
Slično je rekao i o onih 18 Jeruzalemaca, na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih. Ni oni nisu bili veći grešnici nego drugi Jeruzalemci, ali su bili primjer onoga što se može dogoditi i drugima, ako se ne pokaju i ne obrate se od svojih grijeha. Stoga to vrijedi i za sve nas, koji živimo danas, bilo gdje po svijetu.
Potom Isus nastavlja pouku, navodeći primjer neplodne smokve. Treba uzeti u obzir da ona smokva nije bila u sebi loša. Nikoga nije otrovala niti mu pokvarila stomak. Možda je bila čak i ljepša od drugih. Možda je i sjenu imala puniju i ugodniju od drugih smokava. – No, njezina je mana bila to što nije bila plodna! Zato je gospodar, vlasnik vrta, odlučio posjeći je, da ne iskorištava uzalud zemlju.
Što to znači za nas?
To znači da ne možemo očekivati spasenje, Kraljevstvo Božje, vječnu sreću u raju – samo zato što nismo zločinci, nemamo teških grijeha, nismo nikoga ubili, nismo kradljivci, nismo nikog izdali i nismo bili nemoralni. Sve to nije dovoljno! Nije dovoljno da ne činimo zlo. Nije dostatno da nikome ne nanosimo štetu. Dužni smo činiti dobro: biti korisni, plodni. Ako nismo takvi, zaslužujemo da budemo iskorijenjeni s ovoga svijeta. Treba da dadnemo plodove svetosti: plodove ljubavi, mira, razumijevanja, požrtvovnosti i svake druge vrline, što ih od nas zahtijeva naša vjera, a ne da mislimo da ćemo se spasiti samo zato što nismo najgori ljudi na svijetu.
Ovo vrijeme Korizme idealno je za kajanje i obraćenje od grijeha, po kojima smo se udaljili i iz dana u dan sve više se udaljujemo od Boga.
Dao Bog da shvatimo da je on JAHVE i za nas, živi i pravi Bog, uvijek dobar, dobrohotan, prisutan, uvijek s nama i uvijek za nas – tako da i mi budemo uvijek s njime i za njega, u dobru i u zlu. Amen.
Hvaljen Isus i Marija!
