U svome sinu Isusu Kristu Bog je u potpunosti objavio svoje lice. Štoviše, možemo reći da je Isus utjelovljenje par excellence „drugoga” i „drukčijega”. O tome evanđeoskom paradoksu želimo promišljati u svjetlu izvješća o Isusovim susretima s različitim paradigmatičnim osobama otkrivajući u njima model utjelovljenja Božjega pogleda na „drugoga” i „drukčijega” u svom vjerničkom životu i kršćanskom poslanju. Prvi prekrasan primjer donosi nam evanđelist Marko u Isusovu susretu sa Sirofeničankom (7,24-31).
Stranac i strankinja
Nakon rasprave s farizejima o čistoći i nečistoći (Mk 7,1-20) Isus odlazi u kraj tirski. To je drugi put da Isus u Markovu evanđelju odlazi izvan granica Izraela. Prvi put učinio je to nakon stišavanja oluje kada je otišavši u gerazenski kraj izliječio opsjednutoga (Mk 5,1-20). Marko ne prikazuje Isusov odlazak kao misionarski jer će apostolsko poslanje poganima započeti nakon njegova uskrsnuća (usp. Mk 13,10; 14,9). Odlazeći u kraj tirski, Isus prelazi trostruku granicu: socijalnu jer razgovara sa ženom, vjersku jer prelazi iz čistoga u nečisto područje i zemljopisnu jer prelazi iz židovskoga u pogansko područje. Nakon informacije o Isusovu odlasku u tirski kraj, Marko odmah prikazuje Isusov odlazak u kuću koji je motiviran željom za samoćom i privatnošću: „I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna.” (Mk 7,24). Isusa stranca u Tiru pronaći će strankinja, žena Grkinja, Sirofeničanka. Pridjev „Grkinja” (na grčkom hellēnis) ovdje je potrebno shvatiti u vjerskom smislu jer izraz Sirofeničanka ima etničko značenje. Žena je Grkinja po jeziku, kulturi i vjeri, a Sirofeničanka po nacionalnosti. Riječ je dakle o ženi strankinji, drukčijoj od Isusa jer ih razdvajaju jezična, nacionalna, društvena i vjerska pripadnost. Kao poganka je nečista, kao žena u odnosu prema Isusu nalazi se u inferiornoj poziciji, a kao majka djevojčice koja ima nečistoga duha potrebno joj je obredno očišćenje. U susretu Isusa i Sirofeničanke, koji možemo definirati „susret dvaju stranaca”, međusobna različitost i udaljenost bit će mjesto objave lica Boga ljubavi i života koji u svom spasenjskom naumu svojim očinskim pogledom grli i sinove i psiće.
Različiti pogledi
Čim je čula da je Isus u kući, žena dođe, pade pred njegove noge i moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. U ženinu djelovanju i odnosu prema Isusu otkrivamo njezin pogled prema Isusu i prema samoj sebi. Prije svega potrebno je istaknuti da je žena Sirofeničanka, u Markovu evanđelju, jedina strana osoba koja ulazi u kuću u kojoj je boravio Isus rušeći tako društvena uvjerenja i kultne norme čistoće koje su branile kontakte između Židova i pogana. Snaga njezine vjere koja će nadići zakonske propise i društvena uvjerenja očituje se i u njezinu poklonu do zemlje koji je znak poniznosti i vjere u Isusovu spasenjsku moć djelovanja kao i u ustrajnoj molbi za ozdravljenjem kćeri. Žena dakle dolazi k Isusu pogledom vjere u kojemu i njezina kći može biti spašena. Riječ je o pogledu koji spaja i u kojemu žena poganka sebe i svoju kćer ne isključuje iz Božjega spasenjskog nauma iako je duboko svjesna da ne pripada Božjem Izabranom narodu. No Isusov je pogled drukčiji. „Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima” (Mk 7,27) Isusov je odgovor koji u čitatelju izaziva čuđenje i nevjericu, jer ovdje Marko prvi put prikazuje Isusa koji odbija uslišiti molbu. Dvadeset i šesti redak u izvornom tekstu na grčkom jeziku započinje veznikom de koji ovdje može imati rastavno, suprotno značenje „ali” kojim Marko uvodi čitatelja u problem spasenja pogana koje će detaljnije razviti u sljedećim recima. Dijalog Isusa i žene temelji se na dvije međusobno povezane metafore: sinovi i psići te kruh. Riječ je o prelijepoj komunikacijskoj strategiji u kojoj Isus upotrebljava ženi vrlo bliske i lako razumljive metafore iz obiteljskoga područja pozivajući ju na promišljanje i potičući ju na djelovanje. Vezano za metaforu sinova i psića potrebno je naglasiti da su Židovi sebe nazivali sinovima Božjim. Grčki pojam teknon – „dijete” označava dijete u smislu nasljedstva te ovdje upućuje na božansko nasljedstvo Židova, koje je istodobno i nasljedstvo Abrahama. Prema pojedinim spisima židovske rabinske literature Židovi su pogrdno nazivali pogane kynes – „psi”, misleći na pse lutalice, a u našem tekstu je riječ o psićima (grč. kynarion). Stoga možemo zaključiti da Isusov odgovor ne isključuje mogućnost ispunjenja ženine molbe. Uporabom priloga prôton – „prije” Isus ne isključuje pogane iz Božjega spasenjskog nauma, pokazujući Sirofeničanki prioritet: prvo se trebaju nasititi sinovi, a onda psići. Na taj način Marko prikazuje Isusa koji ne želi anticipirati izvan granica Izraela poslanje poganima koje će učenici ispuniti nakon njegove smrti.
Snaga riječi
No snagom svoje riječi u kojoj nema prije/poslije i snagom svoga pogleda u kojemu nema ili/ili žena će potaknuti Isusa na promjenu pogleda i na djelovanje. „Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih” (Mk 7,28) ženin je odgovor u kojemu je potrebno uočiti sljedeće vrlo važne značajke. Žena se obraća Isusu kristološkim nazivom kyrie – „Gospodine” koji u Markovu evanđelju nalazimo samo u starozavjetnim citatima i koji označava samoga Isusa ili Boga. Naziv koji Isus upotrebljava kada govori o samome sebi, ovdje prvi put upotrebljava netko od njegovih sugovornika i nije beznačajno da je riječ upravo o ženi Sirofeničanki. Tako se u nazivu kyrie zrcali svjedočanstvo vjere žene poganke koja svojim stavom dubokoga poštovanja i snagom autentične riječi potiče Isusa da nadiđe ondašnja ozbiljna teološka ograničenja i da promijeni svoj osobni stav i pogled. Žena preuzima metaforu psića i djece, unoseći vrlo važan detalj iz vlastitoga iskustva žene i majke: i psići ispod stola jednu od mrvica dječjih. Za razliku od Isusa koji je upotrijebio pojam tekna, žena govori o paidia upućujući na činjenicu da kategorija djece ne može biti primijenjena samo na one koji su djeca po nasljedstvu. Osim toga upotrebljavajući glagol „jesti” umjesto „nasititi se” žena ukazuje na aspekt sudjelovanja i dijeljenja obroka. Nadalje, u ženinu pogledu nema prije nego i. Psići i djeca nalaze se unutar iste kuće i istodobno blaguju isti kruh. Različitost će i dalje ostati, ali i Židovi i pogani mogu živjeti ne kao stranci, nego kao sudionici istoga sinovljeva stola koji je uključiv, a ne isključiv, u tolikoj mjeri obilan da ne oduzima ništa ni jednima ni drugima. Ženin pogled na zajedničko blagovanje Židova i pogana istoga spasenjskoga kruha nadilazi prvotnu udaljenost i ne brišući različitost potiče Isusa na promjenu pogleda i na djelovanje: „Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.” (Mk 7,30). Čudesno ozdravljenje djevojčice nije plod ženine vjere, nego riječi kojom je potaknula Isusa na djelovanje i kojom je prihvaćajući i poštujući međusobnu različitost približila dvoje stranaca stavljajući ih u odnos. U ženinu pogledu i/i u kojemu ne niječe i ne briše različitost, u kojemu ne želi drugoga podrediti i u kojemu ne podiže zidove privilegiranih položaja i čvrstih podjela zrcali se pogled Markove kršćanske zajednice koja je u svoje krilo primala i vjernike iz poganstva utjelovljujući u svom životu Božji spasenjski pogled. Poziv je to upućen i nama danas da za stolom Sina Božjega za kojim blagujemo kruh spasenja pogledom ljubavi i milosrđa, nježnosti i dobrohotnosti zagrlimo sve one koji gladuju za njim i da dijelimo s njima kruh zajedništva i ljubavi.
