Broj skladateljica u prethodnim stoljećima bio je iznimno malen i te skladateljice još uvijek dobivaju daleko manje pozornosti medija od svojih muških kolega, navodi se u članku koji je objavio portal Big Think.
Zašto su skladateljice bile uglavnom zaboravljene unatoč njihovom značajnom doprinosu umjetnosti? „Iako su žene odavno priznate kao izvrsne interpretatorice glazbe”, kaže povjesničar Eugene Gates, „područjem skladanja tradicionalno su dominirali muškarci.” On ukazuje na zastarjelu pretpostavku da žene nisu sposobne proizvesti visoku umjetnost – pretpostavku koja je kroz stoljeća odvlačila pažnju učitelje glazbe, povjesničare glazbe i roditelje djevojaka sklonih glazbi od njihovog talenta. Iako je ta pretpostavka u međuvremenu opovrgnuta, svijetom klasične glazbe i dalje dominiraju muškarci. Godine 2012. samo su 14% članova Društva za izvođačka prava skladatelja, tekstopisaca i glazbenih izdavača bile žene, a po istraživanju koje je 2021. godine provela radio stanica Classic FM potvrđeno je da su žene „skladale samo pet posto skladbi koje su danas na rasporedu na koncertima klasične glazbe”. U nastavku predstavljamo nekoliko najznačajnijih skladateljica klasične glazbe u povijesti.
Sv. Hildegarda iz Bingena
Jedna od najznačajnijih skladateljica u povijesti bila je sv. Hildegarda iz Bingena, njemačka opatica iz kasnog srednjeg vijeka koja se, uz svoje crkvene dužnosti, proslavila i kao povjesničarka, filozofkinja i skladateljica liturgijskih pjesama. Zbog njezinih umjetničkih postignuća i uzornog načina života, von Bingen je s vremenom postala štovana od strane Katoličke crkve, a njezin sačuvani glazbeni opus daleko je veći od opusa bilo kojeg drugog srednjovjekovnog skladatelja. Najpoznatije djelo koje je ostalo iza nje je moralna drama Ordo Virtutum u čijem fokusu su teme čednosti i zavisti. Posebno je bila cijenjena i poznata po skladanju monofonih (jednoglasnih) pjesama.
Lili Boulanger
Lili Boulanger je rođena 1893. u pariškoj obitelji glazbenika i smatrana je čudom od djeteta jer se njen talent prvi put otkrio kad je imala nepune dvije godine. Jedina stvar koja joj je stajala na putu ostvarenja obećavajuće glazbene karijere bilo je njezino loše zdravstveno stanje. Godine 1912. Boulanger se onesvijestila dok se natjecala na prestižnom umjetničkom natjecanju Prix de Rome koje je utemeljio kralj Luj XIV. Na isto natjecanje se vratila sljedeće godine i postala prva žena pobjednica Prix de Rome-a pobjedivši izvedbom svoje kantate Faust et Hélène. Nažalost, preminula je od crijevne tuberkuloze u 24. godini, a tijekom posljednjih godina života je radila na operi La Princesa Maleine koju nije uspjela završiti.
Clara Schumann
Clara Schumann bila je supruga njemačkog skladatelja Roberta Schumanna. Njezina glazbena karijera započela je puno prije udaje za supruga kojeg je upoznala dok je svirala klavir u domu Ernsta Carusa, ravnatelja duševne bolnice u dvorcu Colditz. Robert je u to vrijeme studirao pravo, ali je napustio školu kako bi se posvetio glazbi. Clara je nastupala diljem Europe, a među njezinim pokroviteljima bili su i ljudi poput Goethea koji su joj za njen umjetnički doprinos dodijelili i medalju. „Pojava ove umjetnice može se smatrati epohalnom”, napisao je jedan kritičar nakon jedne od njezinih glazbenih izvedbi u Beču kada je imala samo 18 godina.
Francesca Caccini
Francesca Caccini živjela je i radila u Firenci tijekom razdoblja ranog baroka. Njezin prvi snimljeni glazbeni nastup dogodio se u prisutnosti ni manje ni više nego utjecajne gradske obitelji Medici. Caccini je za njih pjevala pjevala kao dio ansambla zajedno s ostalim članovima svoje obitelji, a ubrzo nakon toga je postala najplaćenija glazbenica dvora Medici.
Dok je malo Caccinijeva djela preživjelo, njezina ostavština opstaje kroz La Liberazione di Ruggiero – najraniju poznatu operu koju je napisala žena. Osim što je skladala glazbu, Caccini je često uz glazbu pisala i popratnu poeziju pa je time njezin rad bio jedinstven među baroknim umjetnicima kao što su Monteverdi ili Jacopo Peri.
Élisabeth Jacquet de La Guerre
Rođena 1665. u bogatoj obitelji u Francuskoj, Élisabeth Jacquet de La Guerre imala je sreću da dobije jednako kvalitetno obrazovanje kao i njezina braća. To se isplatilo jer je s pet godina njezin glazbeni talent privukao pozornost Luja XIV. čijem se dvoru pridružila već kao tinejdžerica. Danas je de la Guerre zapamćena kao jedina velika klasična skladateljica francuskog starog poretka (ancien régime). De la Guerre je skladala raznovrsna djela, od opera do sonata. Prema riječima ljudi s dvora, znala je improvizirati za klavirom i po nekoliko sati. Njezino prvo objavljeno djelo, Premier Livre de Pièces de Clavecin, napisano je za čembalo i bilo je posvećeno njezinom ocu i djedu koji su bili proizvođači glazbenih instrumenata.
Louise Farrenc
Louise Farrenc rođena je u Parizu 1804. godine u obitelji Jacques-Edmea Dumonta, kipara. Vrlo rano je počela pohađati satove klavira, a s 15 je godina počela pokazivati ozbiljan potencijal kao klasična skladateljica pa su je roditelji upisali u Konzervatorij, gdje je studirala kod bavarskog glazbenog teoretičara Antona Reiche. Farrencove rane skladbe dobile su pohvale Roberta Schumanna. Većina njezine glazbe napisana je za glasovir, ali je također skladala uvertire i simfonije koje su se redovno izvodile na Konzervatoriju. Godine 1842. Farrenc se pridružila Pariškom konzervatoriju kao profesorica glasovira i to je bio posao koji je obavljala duže od 30 godina.
Fanny Mendelssohn
Fanny Mendelssohn odrasla je u Berlinu početkom 19. stoljeća i studirala je kod Ludwiga Bergera i Carla Friedricha Zeltera, dvojice utjecajnih njemačkih glazbenika. Bila je talentirana koliko i marljiva, napisala je više od 125 klavirskih skladbi, 250 pjesama, 4 kantate, klavirski trio, klavirski kvartet, pa čak i jednu orkestralnu uvertiru.
Rijetko je nastupala u javnosti. Imala je konzervativnog oca koji nije odobravao njezin umjetnički rad, govoreći da to nikada ne može biti karijera već „samo ukras”. Nekoliko skladbi objavila je pod imenom svoga brata Felixa Mendelssohna koji se, nakon njene smrti, pobrinuo da ona napokon dobije zasluženo priznanje za svoj rad.
Florence Price
Florence Price živjela je od 1887. do 1953. Odrasla je u Arkansasu u rasno mješovitoj obitelji. Prvi nastup (na klaviru) održala je s četiri godine, a svoju prvu skladbu objavila je s 11 godina. Nakon završene srednje škole upisala je Glazbeni konzervatorij u Bostonu. Price je zapamćena kao prva Afroamerikanka koja je priznata kao velika američka klasična skladateljica. Nakon završetka školovanja u Bostonu, Price je postala voditeljica glazbenog odjela na sveučilištu Clark Atlanta, a kasnije se, bježeći od rasnog nasilja, preselila u Illinois.
Ethel Smyth
Četvrta od osmero djece, Ethel Smyth rođena je 1858. u Sidcupu u Engleskoj. Iako je njezin pravi rođendan bio 22. travnja, obitelj ga je uvijek slavila 23. travnja, na dan rođenja Williama Shakespearea. Između ostalih, rani utjecaj na njen umjetnički rad imali su Richard Wagner i Hector Berlioza. Tijekom svoje duge karijere skladala je klavirsku glazbu, komornu glazbu te orkestralna djela i opere. Iako je za njezinog života, glazba koju je skladala često bila kritizirana jer je zvučala previše muževno, njena vrijednost je s vremenom prepoznata, a njezina opera The Wreckers danas se smatra jednom od najvećih ikada napisanih.
