U jednom trenutku, posve običnom, svakodnevnom, tijekom jednostavnoga razgovora s bliskom mi osobom, zasjala mi je misao, spoznaja: bliži se vrijeme rastanka. I to se tiče svakoga mog odnosa. Ili ću ja otići, poći ususret vječnosti, ili će to učiniti tko drugi. Konačno. Nepovratno. Do toga trenutka preostalo je tko zna koliko vremena. Možda trideset godina? Možda tri godine? Tri mjeseca? Tri sata? Svakako, taj se trenutak neumitno bliži.
Kako ću ispuniti, kako osmisliti vrijeme koje predstoji? Vrijeme koje mi preostaje? Koliko ću truda uložiti, koliko zahvalnosti iskazati, koliko radosti podijeliti, koliko nade probuditi, koliko dobre volje posvjedočiti? Koliko ću imati snage, koliko hrabrosti za dobre – i blage i zahtjevne – riječi, za riječi u prilog životu? Za zagrljaje? Hoću li nadvladati umor, klonuće, poslužiti koliko bih volio, koliko bih trebao svojima voljenima? Hoću li imati snage, kada dođe čas, za rastanak? Da se oprostim s ljubavlju? Da ispratim s osmijehom?
Životni odgovori ne daju se unaprijed. Za jednom. Životni odgovori daju se neposredno, u trenutku kada nam ono što se zbiva postavlja pitanje. Odgođeni odgovor i nije odgovor. Jer ne može biti učinkovit. Ne može biti vjerodostojan.
Istina moga života je ovo što sada živim. Ne ono što ću možda jednom živjeti. Ne ono na što ću se odlučiti kad i ako…
Bliži se vrijeme rastanka. To sve mijenja. I prije: to sve određuje. Svaki trenutak, svaki pogled, svaki dodir, svaku riječ čini dragocjenima. Ili bezvrijednima.
Da, zahtjevno je živjeti dragocjenost. Ona iziskuje postojanu pozornost srca. Postojanu posvećenost. Biti vrijedan darovanoga mi, povjerenoga mi života. Biti dostojan blizine, ljudske i Božje. I ne propustiti prigrliti ono što je dobro, ono što me se tiče. I odložiti, propustiti ono što nije vrijedno zagrljaja. Posvećenosti. Bliži se vrijeme rastanka. Svakom od nas. Nemojte propustiti blizine koje ste u prilici ispuniti ljudskošću. Ali neka vam to ne bude opterećenje. Razlog da živite u grču. Naprotiv, prepoznajte u tome poticaj za rasterećenje, da odmaknete od sebe sve što vas dijeli od onoga što vaš život čini dragocjenim. Nađite u tome nadahnuće kako ćete prepoznati ljepote života. I kako ćete ih umnožiti. Darovati ih dok je vrijeme.
