S dvadeset godina, mimo volje roditelja, odlazi u klarise, zavjetuje se na šutnju i fizički rad. Na njezinu smrtnom času u četrdesetoj godini, časna majka poziva joj roditelje na samrtničku postelju. Ona odbija kontakt s bilo kime jer otišla je iza zidova šutnje i samoiscrpljenja da bi što prije stigla u onostranost. Oni koji je se još sjećaju i danas razmišljaju je li u trenutku odlaska bila okrutna prema onima koji ostaju ili samo dosljedna u izboru vlastita puta. Ponekad ljudi odu prije nego ih Gospodin pozove. Njihov izbor treba znati prepoznati.
Kalendar svetih za ožujak spominje se nekoliko svetačkih imena čija je mladost umnogome utjecala na njihovu budućnost u krugu svetih. Svojom upornošću i duhovnošću izabrali su ono što se od njih, njihove dobi, podrijetla, odgoja i mogućnosti najmanje očekivalo. Uz najmlađeg sveca Dominika Savia, dječaka koji se posvetio vlastitom projektu svetosti svom upornošću koje djetinjstvo može zamisliti, okružen pogodnom atmosferom u kući svetog Ivana don Bosca, tu je i patron Poljske i Litve sveti Kazimir (1458-1484). Mladić iz roda Jagelovića dobio je sasvim drukčije okruženje: s trinaest godina izabrali su ga za ugarsko prijestolje pa ga istodobno stavili na čelo vojske koja se trebala pobiti s vojskom Matije Korvina. Dječak je napravio jedino što je mogao: pobjegao. Ali, otac mu uskoro odlazi u Litvu i ostavlja privremeno Poljsku da vlada njome u očevoj odsutnosti. Oni su mu namještali prijestolja, ženidbe i borbe za zemaljska dobra, a on redom sve otklanjao. Ugasio se u sušici, nespreman na život koji mu je namijenjen podrijetlom i odgojem, nasljedstvom, zemaljskim računima, distanciran od svega što se od njega očekivalo.
U imenu Katarina kalendar nudi nekoliko svetica svih redom bogata podrijetla i uzorita života. Možda najmanje poznata (u konkurenciji Katarine Aleksandrijske i Katarine Sijenske, „lokalne“ Katarine da i ne spominjem), Katarina rođena u rujnu 1413. u Bologni, kći bogatih patricija s devet godina odlazi na dvor ferarskog vojvode od Este i ondje postaje „mala dama“ vojvotkinje Margarete. Otmjena i bogata, školovana i slobodna da izražava vlastite vrijednosti, Katarina razvija svoje sklonosti književnosti, ali i drugim umjetnostima (slikarstvu, glazbi). Zasigurno odgajana da bude dobro zbrinuta, ona doživi smrt oca i majčinu novu udaju pa od svega što joj se nudilo izabere samostan. S 14 godina povlači se u redovničku ustanovu u kojoj se pet godina bori sa sobom, a s 18 stupa u samostan klarisa Corpus Domini u Ferrari.
Da su odlasci slavnih i bogatih djevojaka u samostan velike pokore bile itekako dobra propagandna poruka jasno je po sebi. Najprije pekarica, vratarica i uopće sestra svakodnevnih običnih poslova, postala je učiteljica novakinja. Istodobno, pisala je i slikala. Pisala je na talijanskom i latinskom, a nakon njezine smrti objavljena su razna njezina djela, brevijar s minijaturama Krista i licem Bogorodice te pjesma Rosarium metricum de mysteriis Passionis Christi Domini et de vita Mariae virginis od 5.610 heksametara u kojoj svojim franjevačkim duhom iskazuje pobožnost prema Isusovoj muci i životu Majke Božje.
Kao učiteljica novakinja učila je mlade djevojke ono što joj je vjerojatno i samoj bilo teško i na putu čega se i sama najviše spoticala: ponajprije dokinuti vlastitu volju i izoštriti otvorenost na tuđe patnje i potrebe, s pouzdanjem u Boga i na temelju Svetog pisma brinuti o onom, a ne o ovom svijetu. Kažu da je bila uspješna učiteljica, a novakinje oduševljene njezinim poučavanjem. Zasigurno je bila jedna od onih duša koja sebi nije postavljala granice zbog obilja duha pa je to očekivala i od drugih. Ali samo je ona pisala, slikala, svirala, izabirala između vlastitih mogućnosti…
U svakom slučaju pratio ju je dobar glas redovnice svoga reda pa na poziv gradskih otaca odlazi u rodnu Bolognu i s 18 sestara te vlastitom majkom, ponovno udovicom, osniva samostan i ostaje na čelu svoje redovničke zajednice do smrti 9. ožujka 1463.
Ljudi vlastita čvrsta duha dugo mogu druge ostaviti zbunjenima. Katarinin izbor i put svetim je prepoznao Klement XI. godine 1712.
