Početna stranica » Starački dom – za ili protiv?

Starački dom – za ili protiv?

126 pregleda

Sjećate li se one stare priče, zapravo, anegdote u vrijeme objeda, čiji su glavni akteri djed i unuk? Da vas podsjetim, otac, majka, djed i unuk sjedili su za obiteljskim stolom...

Djed je bio star, i vid i ruke već slabe, pa mu je, dok se služio, ispao tanjur i razbio se. Sin je prigovarao zbog nepažnje, a nevjesta žalila za razbijenim tanjurom i nešto tražila po kuhinji. Djed je šutio pognute glave. U sljedećem trenutku utrpali su mu drvenu zdjelicu i rekli: „Od danas je to tvoj tanjur!” Dječak je ustao od stola i ubrzo se začulo lupkanje s dvorišta. Roditelji su požurili za njim. Dijete je dvije daščice pokušavalo spojiti čavlićima. Kad su ga roditelji upitali što radi, odgovorio je: „Pravim vama dvoma tanjure da imate kad budete stari kao djed.” Vratili su se u kuću, uzeli od djeda drvenu zdjelicu i pružili mu šutke drugi tanjur.

Kad god sam čula ovu priču, radovala sam se trenutku kad im dijete odgovori, zamišljala iznenađenoga djeda kad mu pruže drugi tanjur. Bila sam sigurna da su roditelji shvatili koliko su bili nepravedeni prema djedu. Danas se pitam jesu li se zapravo samo za sebe zabrinuli, a djedov boljitak je bio tek usputan?

Priča je danas aktualnija nego ikada. Sve je manje rođene djece, a sve više mladih u odlasku… Ljudi u zreloj životnoj dobi ostaju prepušteni sebi, sami, pa i bez ovakvoga bezobzirnog sina, žugljive nevjeste i poduzetnoga unuka. Teške bolesti, mizerne mirovine, samoća, potreba za tuđom pomoći, proviruju iz mnogih prozora, pa kao gljive niču brojni dobri domovi, oaze, smiraji, sutoni, nade, potočnice, horizonti, kako li se sve te ustanove ne nazivaju…

Aktualno stanje

Statistika kaže: Hrvatska ima tri državna i 52 decentralizirana doma s podružnicama pod upravljanjem gradova, županija i općina, od kojih je čak 11 na području Zagreba. Cijene smještaja kreću se od oko, teoretskih, 1600 kuna pa naviše. Ipak, to je i dalje više nego dvostruko manji iznos od onoga u privatnim domovima kojih je preko stotinu, a onih malih, obiteljskih, čak oko tri stotine.

Javni domovi smještaju ukupno oko 11 000 korisnika, dok ih je na listama čekanja više od 70 000. Ovakve brojke govore kako se radi o unosnom biznisu, deseci tisuća umirovljenika javno mjesto čekaju i po deset godina. Upravo zato ih se većina prijavljuje dok još ni ne namjeravaju preseliti, jer hoće li pojedina osoba dobiti mjesto u državnom, tj. županijskom – neusporedivo jeftinijem, iz proračuna subvencioniranom domu – ne ovisi ni o njegovu imovinskom niti o zdravstvenom stanju. Ključni je kriterij datum predaje zahtjeva. Tako će potpuno samostalna osoba s mirovinom od, recimo, čak i nedostižnih 6000 kuna, a koja je prije deset godina predala zahtjev za smještaj, isti sigurno i ostvariti, i to po cijeni od oko 2500 kuna. I da, kad dobije mjesto u domu, može ga čak na neko vrijeme i zamrznuti, ne mora odmah useliti. Istovremeno, osoba s mirovinom od 2500 kuna, koja nikada nije predala zahtjev u državni ili županijski dom, a kojoj, zbog iznenadnih okolnosti ili bolesti, dom treba hitno jer više ne može samostalno živjeti, mjesto će morati potražiti u privatnom domu, za najmanje 6000 kuna mjesečno. Punu cijenu snosit će svojom mirovinom, a ostatak moraju… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]