Početna stranica » Mjesto molitve i mira

Mjesto molitve i mira

126 pregleda

Još od 1981. godine fenomen Gospinih ukazanja u Međugorju česta je medijska tema, a posebno onda kada se Vatikan službeno ili neslužbeno očituje o ovim događajima. A onda kada sam papa prokomentira ove događaje, tada oni dobiju jednu novu dimenziju.

Samo je po sebi razumljivo da se vatikanski komentari, osobito papini, siju kroz najsitnija rešeta, pa su zbog toga i pozvani pažljivo birati riječi i biti strpljivi kada su u pitanju ovakvi fenomeni bilo gdje u svijetu.

Zato bih se prisjetio jednoga ne tako davnoga komentara pape Franje o međugorskom fenomenu  – ne da sudimo nego da učimo. Njegove su riječi prenijeli gotovo svi mediji, a evo kako je to prenijela jedna dnevna bosanskohercegovačka tiskovina: „Ne Bogorodicu na čelu poštanske službe, koja svaki dan šalje novo pismo govoreći: ‘Djeco moja, radite ovo, a dan kasnije ono.’ Ne, ne takvu. Prava Bogorodica je ona koja rađa Isusa u našem srcu, koja je Majka. Moda Bogorodice superzvijezde, koja stavlja sebe u centar kao junakinju, nije katolička, rekao je Papa govoreći o fenomenu Međugorja.” Ne sporim papi pravo da se o nečemu izjasni na način koji on smatra prikladnim i slikovitim, ali sam bio iznenađen metaforom koja je poprilično zbunjujuća uzimajući u obzir i druga otvorena pitanja u Crkvi.

Zbunjujuća metafora

Naime, na upit o homoseksualnim osobama, a to je puno jasnija stvar za nauk Crkve, papa širokogrudno odgovara: Tko sam ja da sudim? Lijepo je to rekao, jer je to ujedno uputa našega Učitelja: „Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.” (Lk 6,37–38). U tome kontekstu, nije li se moglo barem nešto slično reći i za ukazanja u Međugorju? Čini se kako je ipak lakše i jednostavnije (pr)osuđivati međugorski fenomen, pa je papin komentar primljen gromoglasnim pljeskom i odobravanjem svih onih kojima smeta Crkva. Odmah su počeli u svojim medijima bombardirati čitatelje naslovima: Papa ne dolazi otvoriti poštanski ured, Gospa ravnateljica poštanskog ureda, Šefica poštanskog ureda, Papa opet spustio Hrvatima za Međugorje, Papa im pokvario biznis ironičnim izjavama o Međugorju itd. Popriličnom broju medija uopće ne trebaju činjenice da bi napali Crkvu, nego ih po potrebi izmišljaju, pa mi zato nije jasno zašto im i sami dajemo materijala? Duboko sam uvjeren da je metafora s „poštanskom službenicom” nezgrapna i potpuno nepotrebna jer je ipak govor o Gospi i o njezinim, od Crkve potvrđenim ili nepotvrđenim, intervencijama u kojima ona sama bira načine, mjesta i razloge svoga ukazanja, a koji nam mogu, ali ne moraju nužno biti razumljivi. Možemo, ali ne moramo u njih vjerovati, a to ni sama Gospa nikad nije zahtijevala niti u onim od strane Crkve potvrđenim ukazanjima. Sve što traži i moli jest: „Obratite se i vjerujte u Boga.”

Povijest nas uči da mi ljudi svojom krhkom i uvjetovanom percepcijom Boga i Božjih puteva zakompliciramo vjeru pa je nerijetko svedemo na obično, što onda neminovno uvede u krizu vjere i vjerskoga identiteta ne samo pojedinaca nego i institucija. Za ilustraciju, prisjetimo se odnosa farizeja i pismoznanaca prema Isusu. Oni su točno znali … (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]