Teta Anica je imala najbolji odgovor na sva pitanja o tome kako doći do nje ili bilo kamo od nje, a glasio je: „Sam’ pravac, i ne skreći!” Točno je tako. Cesta odjednom prestane vijugati, a vidik se širi i širi do obzora. Izmjenjuju se polja, livade, njive, šume, vinogradi, sela, rijeke, jezera, ribnjaci. Velike kuće zamjenjuju sve manje. Ponekad se učini kao povratak u prošlost, koliko su malene i stare, one prave, s ganjkom i velikim dvorištem, ušorene, udaljene od ceste. Slavonija znači ravna cesta, pravi put s kojega se ne želi skrenuti već ići „sam’ pravac”. Znači širinu, beskrajnu širinu do obzora, zelenu i plavu. Slavonske ceste prolaze često pored ponekoga usamljenog prastarog hrasta, posljednjih ostataka nekadašnjih šuma, današnjih „krčevina”. Prolaze i kroz redove jablana ili platana, posljednjih preostalih oznaka granica grofovija, kneževina, današnjih županija, općina. Zato svi znaju: sela su na šest kilometara udaljenosti, veća mjesta na 15 do 20, još veća na 30, a kotarska sjedišta na 50 kilometara udaljenosti jedno od drugoga. Gotovo bez greške. Danas kao i kada su stvarana.
Tako je lijepo prolaziti pored beskrajnih uzoranih njiva, beskrajnih pašnjaka kojima galopiraju konji, pasu stada krava ili po brežuljcima načičkane ovčje pahuljice. Uvijek treba paziti na iznenadnu pojavu i prelijetanje prekrasnih ogromnih srna i jelena. Kao u snu. Suživot je to s čistom prirodom. Toliki prostor, toliko slobode za puni galop, toliko čistoga svježeg zraka za udahnuti. Raširi ruke…
Gdje sve miriše
Posebno je lijepo u rano proljeće kada u svom tom zelenom plavetnilu procvjeta žuta uljana repica ili u kasno ljeto kada procvjetaju polja zlatnih suncokreta. A najljepše je dolaziti kroz procvjetale majske bagremove šume. Taj božanski miris bagrema… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
