Nikoga nema. Šutnja se raskomotila između kamenih zidova. Stoji stara, kamena kuća, čini se bespomoćna pogleda.
A nekada? Nekad je bila topli dom, puna života, radosti… Mjesto mog rođenja. Udahnula je moj prvi plač. To je kuća mog ranog djetinjstva. U njoj je ostao moj prvi korak. Sagradile su je vrijedne ruke mojih predaka, kamen po kamen. Što sam starija, sve češće joj se želim vratiti, bar nakratko. Svaki njezin kutak svjedoči o mom djetinjstvu. Mislim da razumijem njezinu priču, njezinu samoću. Razumijem njezinu nijemu priču dok stojim zagledana u vječnost, nadahnuta prošlošću.
Pita stara kamena kuća, mene pita. Gdje ste? Je li vam, tamo, drugdje dobro, bolje…? Je li vam dom topao? Jeste li još uvijek okupljeni oko blagdanskoga stola, oko zajedničkog objeda? Jeste li zajedno u molitvi?
Što ću joj odgovoriti dok udišem mirise djetinjstva, tako čiste, neopterećene, bezazlene… Bila je uz mene dok sam rasla, moja oaza radosti. A to nije malo.
U dvorištu, svojom pojavom progovori koja biljčica, samonikla i bez njege. Dvorište, zaogrnuto plavim nebom, željno dječje igre, radosti… Živo, a željno života. Gušter u naletu pomiriše i poljubi prag. Cvrčak na vrelu suncu pjeva. Valjda radosnu pjesmu? Da bih prekoračila prag i ušla u kuću, trebam dopuštenje pauka koji se namučio dok je ispleo tu silnu mrežu.
Stara, kamena kuća zaogrnuta tišinom. I meni, na trenutak, ponestalo riječi, a ista priča u nama. Što dalje? Ići? Živjeti? Da, ići i živjeti, zauvijek, zajedno, uspravno i čvrsto. Modro nebo sve tajne zna, osluškuje, sve priče čita, tješi, suze briše.
Sunce odmahnu još jednom danu, mjesec preuze svoje počasno mjesto, a jutro će opet svoju priču šapnuti na uho, ako je uho bude spremno poslušati. Jutro će, valjda, probuditi i mene i staru, kamenu kuću da krenemo nahranjene spokojom kroz zavrzlame nesuglasja u ovom vremenu.
Idem! Idem u susret novom svitanju. Osvrnuh se, spontano, na staru, kamenu kuću, kameni prag. Odoh nahranjena i spremna za novi susret.
Stara, kamena kuća priča, a ja svoje dojmove, sjećanja, misli i nade ulijevam u tihu rijeku poetskoga.
