Novost je, nažalost, samo u tomu da nas svaki dan iznenađuje nižom razinom gluposti koja je, kako reče Einstein, beskonačna. Jedna od stvari za koje smo vjerovali kako ih nikad nećemo gledati u javnim medijima jest srednji prst koji pokazuju javne osobe koje predstavljaju ili su predstavljale ne samo političke nego i državne institucije. Međutim, upravo to ovih dana gledamo u većini medija i to od žena koje sebe pri tom nazivaju „damama”.
Jedna od njih je gospođa Kolinda Grabar Kitarović koja je često u svojoj političkoj karijeri predstavljala Republiku Hrvatsku, a u zadnjem četverogodištu bila je čak i njezina predsjednica. Kao motiv za pokazivanje svoga srednjega prsta, navela je izjavu gospodina Miroslava Škore koji je iznio svoje mišljenje o tomu što bi trebala silovana žena učiniti s djetetom. Dakle, iznio je svoje mišljenje s kojim se netko može složiti ili ne složiti, ali zar je bilo baš toliko nužno svoje neslaganje pokazati načinom kojeg su već odavno iza sebe ostavili čak i kočijaši? Kakvu poruku šalje ovaj užasni čin mladim ljudima? Kada to može u javnosti učiniti osoba koja je predstavljala državu, mogu li onda i svi drugi u toj državi pokazivati srednji prst svojim učiteljima, profesorima, kolegama i kolegicama onda kada se ne slažu s njihovim mišljenjima ili stavovima?
Donekle se mogu doduše razumjeti frustracije gospođe Kitarović koja zajedno sa svojim stranačkim šefom gospodinom Plenkovićem smatra da je gospodin Škoro kriv što nije izabrana za predsjednicu države na zadnjim izborima. To nije ništa novo na našim tragičnim postkomunističkim prostorima u kojima se uvijek pobjeđivalo ne zato što se kvalitetno radilo, nego tako što se eliminiralo konkurencija na ovaj ili onaj način. Zbog toga ni jednom ovdašnjem političaru pa tako i gospođi Kitarović uopće nije pala na pamet čak niti mogućnost kako su izgubili jer su ne samo iznevjerili ideale i potrebe naroda koji ih je izabrao na te funkcije nego su svojim vlastitim biračima bezobzirno kanalizirali strane ideološke stranputice.
Upravo već spomenuti nastrani komunistički sustav bivše Jugoslavije još uvijek izbacuje na tržišta napaćenih novonastalih država svoje „proizvode” upakirane u plave, crvene i dugine boje. Dovoljno je bilo tada, a i danas samo pričati priču kako živimo u najboljoj i najprosperitetnijoj državi što je i tada, a i danas zapravo istinito, ali samo za malu odabranu političku elitu. Tko ne bi svim silama čuvao državni sustav koji ti omogućuje, kao što je to omogućavao svojevremeno Titu, da se probudiš u 4 ujutro u jednoj od nekoliko luksuznih vila na Brijunima i pošalješ helikopter u Leskovac po roštiljdžiju jer si baš tada poželio malo čuvenog leskovačkog roštilja? Zamislite što bi se dogodilo da su nešto slično učinili, recimo, J. F. Kennedy ili Ronald Reagan? Ni tada, a ni danas od nas se nije tražilo i još uvijek ne traži da gledamo svojim očima i razmišljamo svojim glavama. Samo trebamo slušati što nam naši državni i politički predstavnici govore i živjet ćemo u izobilju do kraja života. Međutim, što bismo trebali učiniti onda kada se ne slažemo s onime što govore i kako nas predstavljaju? Možda nas Kolinda ovakvom gestom potiče da im pokažemo srednji prst? Ili je ova ružna gesta jednostavno plod Istanbulske konvencije?
Bilo kako bilo, ovo je dobar primjer lošeg vladanja i kulture s kojim bi u školama trebalo poučavati đake kako se ne treba ponašati. Ako se novostečena ravnopravnost spolova ogleda u tome kako sve ružno što su činili ili čine pojedini muškarci sada mogu činiti i žene, onda je babilonska kula modernoga društva već u završnoj fazi radova. Čini se kako bi na ovim našim prostorima najbolje bilo natjerati djecu da gledaju središnji televizijski dnevnik i to kao obrazovno – odgojnu metodu koja će im praktično pokazati kakvi nikad ne bi trebali postati. Da ne bi sutra kada sjaše Kurta samo uzjahao Murta.
