Očaj, siromaštvo, nedostatak lijekova, stalni i dugotrajni prekidi u opskrbi električnom energijom i pitkom vodom – samo su neke od nedaća koje konstantno prate kršćane u Siriji. O ovom teškom stanju govorila je časna sestra Annie Demerijan u razgovoru za Zakldu Pomoć Crkvi u nevolji.
Ova surova stvarnosti koju je sestra opisala posljedica je deset godina krvavih ratova i nametanja različitih ekonomskih sankcija. I kao da to nije bilo dovoljno pa se Sirija dodatno suočava s pandemijom koronavirusa što dovodi do dramatičnih rezultata – vrlo visoka stopa nezaposlenosti i porast životnih troškova na nepodnošljivu razinu što kršćansku zajednicu dovodi do očaja.
„Ne znam ni za jedno drugo bliskoistočno društvo čiji članovi trenutno žive u tako teškim uvjetima”, rekla je s. Annie koja je skoro deset godina zadužena za organiziranje kampanja pomoći u Aleppu i Damasku ispred organizacije Pomoć Crkvi u nevolji.
Tijekom razgovora naglasila je važnost podrške koju je kršćanska zajednica dobila i dobiva od spomenute Zaklade. Istaknula je kako je siromaštvo vrlo rasprostranjeno, te je život mnogima postao nepodnošljiv, a većina sirijskih obitelj osjeća se pogođenima i na psihološkoj i na materijalnoj razini.
„Usred očaja, pomoć institucija, kao što je ova Zaklada, izvor je velike utjehe”, rekla je s. Annie te nastavila: „Pomoć drugih je uistinu neophodna u zemlji u kojoj se pustoš i malodušnost povećavaju, a nada se mora sijati.”
