Početna stranica » Prozor u svijet

Prozor u svijet

424 pregleda

Nema ljudskoga postojanja bez komunikacije i bez djelovanja, a zajednica je nezamisliva bez komunikacije. Bez komunikacijske razmjene, bez diskurzivne rasprave i razumijevanja društvo ne može opstati. U tom komunikacijskom procesu najvažniju i, usudila bih se reći, presudnu ulogu imaju mediji.

Riječ medij dolazi od latinske riječi medius (srednji, u sredini) i najčešće ga određujemo kao sredstvo komuniciranja ili prenošenja vijesti, međutim, da bismo na konkretan i precizan način definirali medij, ali i njegove uloge i funkcije, moramo imati u vidu da postoji mnogo tumačenja svrhe, ali i funkcije medija i novinarstva. Ovisno o tome tko tumači medije (znanost, poslovni ili politički krugovi), razlikuju se pogledi na njih odnosno njihove uloge u suvremenome svijetu. John Fiske razlikuje tri vrste medija: prezentacijske (lice, glas, tijelo) koji su ograničeni na „ovdje” i „sada” jer je medij sam komunikator; reprezentacijske (fotografije, knjige) koje se koriste kulturnim i estetskim konvencijama za stvaranje komunikacijskih djela i određenoga diskursa i mehaničke (radio, televizija, telefon) koji odašilju i prezentacijske i reprezentacijske medije, a kategorije se izvode na osnovi međusobnih razlika. Glavni je zadatak medija prenošenje različitih vrsta informacija široj javnosti i nema dvojbe da su mediji vrlo važni, a u tom kontekstu duboko ukorijenjeni u sve društvene aspekte. Rezultat razvoja medija u prošlom stoljeću osjeća se u suvremenome društvu, a mediji su svoje djelovanje proširili, ali i usmjerili na sve društvene strukture. Oni su ogledalo društva, pa su tako i novinari dio slike koju odražavaju mediji. Ukoliko ta slika nije dobra, ni njezin odraz ili dio odraza ne može biti bolji. Nekada je u javnosti postojao izraz da je dobar novinar onaj koji „zna svoj posao” dok se u akademskoj zajednici znalo reći da su novinari „zanatlije” te zbog toga ovoj struci dugo nisu dali pristup u sveučilišno obrazovanje. U međuvremenu novinari i novinarstvo stječu mnoštvo pridjeva – idealan, podoban, neovisan, pravi, naš – a sve to u ovisnosti od toga što se od novinara očekuje: da mu kaže nešto što ne zna ili da mu potvrdi ono što već zna; da ga povede u boj za svoju ideju ili ga poveže s istomišljenikom, bliskomišljenikom ili neistomišljenikom; da mu pomogne da se lakše snađe u moru životnih problema ili da učini nešto na račun drugoga, a da se pritom ne zna tko je naručitelj toga. Taj „posao” koji radi novinar, taj „zanat”, danas se zove novinarska profesija, a sposobnost da se kvalitetno obavi – profesionalizam.

Središnji i dominantni

Mediji su naziv „sedma sila” dobili upravo zbog moći koju imaju i ono čime upravljaju – masom, pojedincima, sviješću, stavovima, raspoloženjem, izvorom – oni imaju utjecaj, oni kreiraju sliku (ne)realnosti i onoga što nas (ne)okružuje, serviraju i prezentiraju događaje, (ne)potiču nas, oni nam (ne) lažu.

Mediji nisu ni štetni ni korisni, ali mogu biti i jedno i drugo. Oni jačaju i ruše naša stajališta, djeluju na naše emocije, mogu nas razveseliti, rastužiti, smiriti ili potaknuti na neko djelovanje. Iako se javnost pa i znanstveni krugovi najčešće bave opasnom i štetnom stranom medija, pretjeranim nasiljem, pornografijom, senzacionalizmom, stereotipima, oni mogu biti i koristan izvor informacija i zabave. Oba načina utječu na formiranje društva u cjelini. Nužno je vrlo često propitivati i procjenjivati medije. O medijima, dakle, trebamo diskutirati, moramo ih poznavati, razumjeti, pravilno primjenjivati, ali i tumačiti, te se medijski opismeniti. Uz to sve treba propitati i utjecaj medija u službi promicanja temeljnih ljudskih vrednota, a u današnjem je vremenu to i više nego nužno.

Mediji, posebno oni koje nazivamo masovnim, a ja bih im dodala još pridjev središnji i dominantni, sve se više… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]