Početna stranica » Opatija poznata po vinu i filmu “Ime ruže”

Opatija poznata po vinu i filmu “Ime ruže”

626 pregleda

Mnogi su pročitali roman Umberta Eca "Ime ruže", a još brojniji su pogledali i igrani film sa Seanom Conneryjem u glavnoj ulozi. Najviše scena iz ovoga filma je vezano za Njemačku, odnosno za samostan Eberbach koji se nalazi nedaleko od Wiesbadena

Mnogi su pročitali roman Umberta Eca Ime ruže, a još brojniji su pogledali i igrani film koji spada u jedno od najvrjednijih ostvarenja sedme umjetnosti sa Seanom Conneryjem u glavnoj ulozi. Eksterijeri i enterijeri u filmu posebno su plijenili pažnju gledatelja jer su uspješno povezane lokacije na kojima je sniman film, a nalaze se u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj i Njemačkoj.

Ipak najviše scena iz ovoga filma je vezano za Njemačku, odnosno za samostan Eberbach. Samostan, opatija ili kloster Eberbach ima dugu i burnu povijest tijekom koje je rušen i paljen, ali se ponovo uzdizao iz pepela kao feniks. To je bivši cistercitski samostan nedaleko od Wiesbadena u središnjoj Njemačkoj. U umjetničkom pogledu prošao je sve značajnije graditeljske epohe, te u njemu nalazimo tragove romaničkih i ranogotičkih dijelova građevine i baroka, pa se smatra jednim od najznačajnijih graditeljskih spomeničkih baština u njemačkoj pokrajini Hessen.

Vratimo se na povijest samostana, koja je vrlo duga, preko 880 godina. Njegovi su počeci vezani za prvu samostansku kuću koju je 1116. godine podignuo tadašnji nadbiskup Adalbert iz Mainza, a bila je to monaška kuća reda augustinaca. Ne zadržavaju je dugo te je već 1131. godine darovana redu benediktinaca. Ni oni se tu nisu dugo zadržali, pa samostan ubrzo mijenja vlasnike. Od 1136. godine su to cisterciti s Bernardom iz Clairvauxa kao prvim priorom, a u to vrijeme je to bio i prvi cistercitski samostan na desnoj obali rijeke Rajne.

Time samostan Eberbach počinje igrati važnu ulogu u životu ovoga dijela Njemačke, te ubrzo postaje jedan od najvećih i najaktivnijih samostana. Iz njega se šire tadašnje duhovne ideje, a počinje i gradnja drugih samostana kao što su: samostan Schönau u blizini Heidelberga koji je podignut 1142. godine; samostan Otterberg u Falačkoj iz 1144. godine; samostan Gottesthal u blizini Liegea iz 1155. godine i samostan Arnsburg u Wetterauu iz 1174. godine. To je ujedno i vrijeme prosvjetiteljstva u Njemačkoj, a za sam samostan se procjenjuje da je tada na njegovu vrhuncu u 12. i 13. stoljeću brojao oko 100 redovnika i preko 200 braće laika. Osim toga, ovaj je samostan odigrao značajnu ulogu u pokretanju prvoga križarskoga rata.

Gospodarski značajan

Samostan Eberbach nije bio samo duhovni centar, nego je bio uspješan i u ekonomskom smislu. Rezultati uspjeha su se uglavnom temeljili na uzgoju grožđa i proizvodnji vina što je u to doba bila rijetkost na lijevoj obali rijeke Rajne.

Tada samostani nisu mogli opstati ako nisu imali zaštitu lokalnih moćnika koji su im davali sigurnost, pa je tako i samostan bio povezan s okolnim grofovijama. Zbog toga su ti moćnici imali prava na ukope u samostanskoj crkvi, te je u njoj pokopano najmanje 14 članova obitelji grofova Katzenelnbogena. Među njima je bio i grof Johann IV od Katzenelnbogena, za kojeg se drži da je bio prvi koji sadi vinovu lozu sorte rizling u svom vinogradu nedaleko od samostana, odnosno u selu Rüsselsheimu. To je bila bijela sorta, a monasi samostana Eberbach tada su uzgajali crno grožđe poput grobrota, što je prva sorta grožđa sađena na poljima samostana.

Za samostan su vezani i podaci o velikim bačvama za vino, pa se tako vjeruje kako je oko 1525. godine u samostanu bila ogromna bačva za vino sa zapremninom između 50 i 100 tisuća litara. Ipak nisu samo ovdje imali tako velike bačve, jer su se i drugi samostani i dvorci tog vremena hvalili sličnim dimenzijama bačvi. Bačve su pak stradale u njemačkim seljačkim pobunama 1525. godine kada su ih uništili pobunjenici iz Rheingaua koji su logorovali nedaleko od samostana. Time započinje teško vrijeme za samostan, jer tek što se oporavio, započinju vjerski reformatorski sukobi, a ubrzo slijedi Tridesetogodišnji rat. Tijekom njega samostan je teško stradao, a ponajviše napadom i rušenjem koje je izvršila švedska vojska 1631. godine. Tada je samostan potpuno razrušen, a brojni su redovnici pobijeni. Iz crkve i samostanske riznice nestali su mnogi vrijedni predmeti, a knjižnica je opljačkana i spaljena. Preživjeli redovnici bili su prisiljeni bježati, da bi se njih 20 vratilo 1635. godine i započelo obnovu samostana.

Ponovni sjaj

Slijedi 18. stoljeće, a samostan je bio obnovljen i u punom sjaju. To je razdoblje velikoga gospodarskoga uspjeha o čemu svjedoče brojni sačuvani računi iz toga vremena koji pokazuju da se profit samostana redovito ulagao na frankfurtsko tržište novca. Slijede uspjesi iz godine u godinu, sve do Francuske revolucije i dolaska Napoleona na vlast. Okupacijom Rajnske oblasti i stvaranjem Rajnskoga saveza, samostan dolazi pod utjecaj Napoleona, a po njegovom dekretu se raspuštaju brojni samostani, uz konfiskaciju samostanske imovine dok je samostan raspušten 18. rujna 1803. godine. Sva imovina samostana sa zemljištem prešli su u vlasništvo princa Friedricha Augustusa od Nassau-Usingena. Nakon pada Napoleona, u doba restauracije, nažalost ništa nije učinjeno na vraćanju posjeda te imovina samostana ostaje u posjedu lokalnih vlastodržaca. Kada su zemlje prinčeva od Nassau-Usingena 1866. prešli u Prusku, prešao je i bivši posjed samostana, a od 1945. godine su dio vlasništva države Hesse.

U tom razdoblju samostan je ostao bez svoje duhovnosti, a prostori su bili korišteni za različite namjene. Tako je jedno vrijeme služio kao azil za psihijatrijske slučajeve do 1873. godine, a nakon toga do 1912. godine kao zatvor. Nakon značajnih restauratorskih radova na obnovi samostanskih objekata, stari samostan Eberbach služi, između ostaloga, i kao mjesto održavanja kulturnih događanja i predstava, te kao mjesto za snimanje povijesnih filmova. Odlukom pokrajinske vlade od 1. siječnja 1998. država Hesse prebacila je cijeli kompleks samostana u vlasništvo dobrotvorne fondacije u javnom vlasništvu, zaklade Kloster Eberbach, koja ima za cilj očuvanje arhitektonskoga i kulturnog spomenika, nadgledanje njegove primjene, te kontroliranu i održivu uporabu kao i održavanje povijesne tradicije proizvodnje vina.

Upravljanje zemljištem i vinogradima, odnosno proizvodnja vina nastavljena je i u državnim rukama sve do danas. Vinogradi samostana Eberbach bili su na 300 hektara i najveći u srednjovjekovnoj Europi. Tada se uređuje i prostor s velikim prešama za grožđe koje su tu još i danas. Sve preše su napravljene od hrastova drveta i još i danas mogu biti u funkciji, a plijene svojom veličinom, dok svaka preša ima ugraviranu godinu kada je proizvedena. Tu je i poznati vinski podrum s arhivom starih vina, kao i s brojnim bačvama u kojima dozrijeva vino. Inače, vinogradi su danas većinom u vlasništvu države Hesse. Njima upravlja Hessische Staatsweingüter GmbH Kloster Eberbach, koja ujedno upravlja najvećim povezanim područjem proizvodnje vina u Njemačkoj. U to područje ulaze i vinogradi na obroncima doline rijeke Rajne kao i oni iz vinogorja Hessische Bergstrasse. Od današnjih 200 hektara koji su obrađeni, a nekoć su pripadali samostanu, tri četvrtine su zasađene rizlingom, ali uzgajaju se još chardonnay, bijeli, sivi i crni pinot te dornfelder.

Samostan je danas poznato kulturno središte, te je glavno mjesto koncerata festivala Rheingau Musik od 1988. godine, a redovito se održavaju u crkvi. Prostor se koristi i za druge koncerte.

Cijeli kompleks je javna površina muzejskoga tipa i može se pregledati svakodnevno, s ili bez vodiča. Tu su i prostori koji se mogu rezervirati za konferencije i događaje, te sam na taj način i sam imao mogućnost posjetiti ovo zdanje. Osim toga, vino se može degustirati, a dvaput godišnje organiziraju se aukcije vina.

Samostanski posjedi
Postoji popis posjeda samostana, Oculus Memoriae, još od 1211. godine, koji ima podatke o posjedu i prostorijama samostanskog kompleksa. Zgrade uključuju: • Crkva opatije, predstavlja romaničku baziliku s tri ulaza s transeptom, koja sadrži grobove nekih nadbiskupa iz Mainza; • Klaustri, čija je južna strana gotička, sjeverna dijelom gotska, a dijelom romanička, a ostatak restauracija iz 19. stoljeća; • Sakristija, kasnogotička kvadratna soba sa središnjim stupom, restaurirana sa stropnim i zidnim slikama; • Fraternei, rana gotska soba s jakim svodovima, koja se od srednjega vijeka koristila kao vinski podrum. Poznat je i kao Cabinetkeller, što je podrijetlo upotrebe izraza kabinet kao kvalitetan opis njemačkog vina; • Dormitorium (spavaonica), rana gotska soba dugačka oko 70 metara, koja sadrži svod i kratke stupove sa skulpturama kapitela, i jedna je od rijetkih soba ove veličine i kvalitete koja je ostala sačuvana u Europi; • Sjeverno krilo, obnovljeno u 18. stoljeću, s baroknim štukaturnim stropom Daniela Schenka. Zamijenila je raniju gotičku refektoriju na sjevernom dijelu objekta; • Zapadno krilo, u njemu je smještena knjižnica, u kojoj je muzej samostana od 1995. godine. Tu se, između ostaloga, nalazi najstariji preživjeli cistercitski stakleni prozor u Njemačkoj (iz 1180.), originalni kapiteli iz klaustra, koji su sada zamijenjeni modernim replikama, razne skulpture, portreti Bernarda iz Clairvauxa i barokni namještaj; • U zasebnoj zgradi, zapadno od monaških soba, „zgrada preobraćenika” ili „zgrada braće laika”, koja sadrži blagovaonicu braće laika (duljine 45 metara) i spavaonicu braće laika, dugačka preko 80 metara (najveća preživjela romanička svjetovna soba u Europi), a na nju je naslonjen romanički vinski podrum i razne male domaće građevine iz 17. stoljeća; • Izvan unutrašnjega samostanskoga kompleksa na istočnom dijelu, smještena je bolnica, uslužne zgrade i vinski podrumi iz 18. i 19. stoljeća.
U crkvi samostana među brojnim sahranjenim moćnicama nalaze se i grobnice nadbiskupa, a među njima su najpoznatiji: • Gerlach od Nassaua, nadbiskup Mainza (umro 1371. godine) • Adolph II. od Nassaua (umro 1475. godine)
U noći, 26. travnja 2005. godine, samostan je pretrpio velika oštećenja zbog poplave. Bilo je to zbog obilne kiše kada se iz korita izlila rijeka Kisselbach, a poplavne vode zahvatile su samostan što je dovelo do kolapsa odvodnoga sustava iz 18. stoljeća. Glavna restauracija kompleksa započela je 1986. godine, nakon snimanja filma U ime ruže, a financirala ga je država Hessen. Obnova unutrašnjosti crkve započela je u ožujku 2018. Procjenjuje se da će projekt koštati 130 milijuna EUR, a trebao bi biti završen do 2024. Tijekom restauracije napravljeni su novi arheološki nalazi koje je potrebno sačuvati i dokumentirati. Na primjer, dijelovi gotičkoga poda i gravusi pronađeni su u južnoj lađi crkve.
Ime ruže je talijansko-francusko-njemački povijesni film iz 1986. redatelja Jean-Jacquesa Annauda temeljen na istoimenom romanu Umberta Eca. Glavnu ulogu u filmu ima Sean Connery koji je u filmu fratar William iz Baskervillea, a pozvan je u samostan da razriješiti smrtonosnu misteriju, a glumac Christian Slater njegov je pripravnik Adso iz Melka. Prilikom snimanja filma u samostanu Eberbach, glumac Sean Connery, kao katolik je izrazio veliko čuđenje i ljutnju što samostan nije vraćen u posjed Katoličke Crkve. Ne može se reći da nije bilo tih pokušaja, ali veliki troškovi restauracije i održavanja jednoga ovakvoga objekta su bili glavna brana za vraćanje u posjed, pa je on ostao u vlasništvu pokrajine Hessen.