130
O, Bože, Ti me poznaješ
jasnu, glasnu
zamišljenu, umišljenu
šćućurenu, nježnu, snježnu
pribranu i strogu
i kada zahvaljujem Tebi, Bogu
poznaješ me lugavu, prgavu
slabu, vjernu
darežljivu, neizmjernu
smrtnu, živu
bezazlenu, krivu
kada kapci se spuste
i kada me snovi napuste
kada kao jutarnja rosa bivam
kada se u orahovu ljusku skrivam
kad sve od sebe dajem
ili za propuste se kajem
poznaješ me žutu kao jesenji list
i kada u ruci držim olovku ili kist
moje srce i misli poznaješ, Bože
Ti me takvu stvori, ispod kože
Noći mi postaju duže
a Ti ponudiš miris ruže
Kroz moje tijelo život će ušću teći
što usne prešute mirisi duše će Ti reći
