Slika današnjega svijeta s kojom svakodnevno legnemo i ustanemo najvećim dijelom je odraz medijske prezentacije. Sve što danas znamo o događajima ne samo u svijetu nego i u vlastitom gradu, selu, susjedstvu, pa čak i u vlastitoj obitelji (društvene mreže), donose nam pikseli na manjim ili većim ekranima. Ove su promjene unijele potpuno novu perspektivu svijeta u kojem živimo. Danas je većini ljudi, a pogotovo mladima, pouzdanija trenutna vremenska prognoza na mobitelu nego pogled u nebo ili kroz prozor. Zaraćene strane u svijetu na prvom mjestu koriste „medijsko oružje” kojim često postižu više rezultata nego onim konvencionalnim. Zahvaljujući internetu, gotovo svi događaji u svijetu postaju globalna zbilja.
Sve je to, malo-pomalo, dovelo do toga da je današnji čovjek postao potpuno ovisan o informacijama. A u ovoj prašumi informacija koje svakodnevno konzumiramo, gotovo je nemoguće razlučiti važne od nevažnih, lažne od istinitih i dobronamjerne od zlobnih. Onaj tko zna lijepo upakirati, sve može prodati – kao da je jedini važeći medijski moto.
Glavni cilj medija
Možemo se složiti kako današnji mediji žele, ne birajući sredstva, zadovoljiti potrebu današnjega čovjeka za informacijama, ali često ignoriramo činjenicu kako je krajnji cilj svih medijskih poruka utjecati na one koji će ih primiti. Naime, uspješnom se porukom smatra ona na osnovi koje pojedinac ili zajednica promijene ili formiraju svoja uvjerenja, mišljenja i stavove. Na taj način od društveno kontroliranih, mediji su postali kontrolori društva. Političari i enormno bogati pojedinci koji nastoje i u većini slučajeva uspijevaju podrediti sebi medije, postaju tako najvažniji komunikatori i nadziratelji ljudskih života.
Zbog toga su se mediji poprilično uljuljali u svoj položaj ničim ograničene moći i imaju ključnu ulogu u političkom i svakom drugom odlučivanju putem javnih pritisaka, cenzura i propagande, a da pritom ne snose nikakvu odgovornost za ono što se eventualno loše dogodi zbog njihova djelovanja, kao što tu odgovornost donekle imaju političari.
Ali u svemu ovome nameće se temeljno pitanje: Što je istina? Što se dogodilo s istinom i zašto je postala ne samo irelevantna nego i nepoželjna?
Istina
„Što je istina?” davno je, više za sebe, promrmljao Pilat kad mu je Isus rekao da je došao posvjedočiti za istinu. Možemo samo pretpostaviti kako je Pilat ovim pitanjem, koje već odjekuje stoljećima a zvoni u sadašnjem, iskusio vječitu muku s poimanjem istine: za narod ispred njegova dvora, istina je bila da je Isus nesumnjivo kriv, dok mu je s druge strane vlastita istina govorila kako nije kriv ili bar ne u tolikoj mjeri da zaslužuje smrt. I zato pere ruke, čin koji iza sebe ne ostavlja ništa dobroga. Štoviše, upravo pranje ruku omogućuje da laž ne samo preglasa nego i razapne Istinu. Nažalost, ovo nije usamljen slučaj niti je događaj samo daleke prošlosti. U svim vremenima, a posebno u ovom našem koje se naziva modernim i postmodernim, događa se posve ista stvar: Želje i uvjerenja većine ali jednako tako i vrlo glasne, moćne i bogate manjine, smatraju se istinom bez obzira na to što te želje i uvjerenja mogu biti besmisleni, nepravedni, nelogični, amoralni pa i neprirodni.
A što je istina po svojoj definiciji? Sama grčka riječ za istinu (Aletheia) doslovno znači ne-skrivenost, ne-zatvorenost, a to znači da se istina odnosi na stvarnost koja je uvijek tu, uvijek otvorena i svima evidentna. Aletheia je sinonim za zbilju kojoj je suprotnost privid. A hebrejska riječ za istinu je Emet, što znači čvrstina, postojanost, trajnost. Dakle, istinito mora biti samo ono što nije skriveno, zatvoreno, što je jasno i samo po sebi evidentno ali iznad svega čvrsto, postojano i trajno.
Posreduju li nam takvu istinu današnje ideologije i njihovi mainstream mediji? Ako se, prema teoriji istine, moraju podudarati misli i stvari (teorija adekvacije) i moraju se slagati iskaz i činjenica (teorija korespondencije), onda je lako dokučiti koliko je današnji ideološki pa tako i medijski pojam istine skučen, zatvoren, fluidan, apsurdan ali iznad svega potrošan i kratkotrajan. Sve može biti istinito samo ako je dovoljno glasno pa tako i laž. Naravno, ako se dovoljno puta ponovi.
Nadalje, čovjek je oduvijek tražio istinu, propitivao činjenice, filozofirao o istini pa i umirao za istinu. Danas se, nažalost, istina percipira kao stvar i posjed. Jer, samo se tako s istinom mogu činiti nezamislive akrobacije u cilju svakojakih devijacija. Medijska istina postala je vlasništvo, a to znači da svaki medij ima svoju vlastitu istinu. Pluralizam mišljenja, u koji se svaki mainstream medij zaklinje, nije ništa drugo doli minimalizam jednoumnoga totalitarizma.
Laž
Važno je uvijek inzistirati na istini koliko god ona bila kompleksna, bolna i zahtjevna, jer sve drugo ljudski život i rad čini ne samo upropaštenim i bezvrijednim nego besmislenim. A to drugo jest laž koja postiže svoj vrhunac onda kada uspije stvoriti privid istine, odnosno onda kada ona postane „istina” a istina laž. Njezin krajnji cilj je zavarati, zavesti i upropastiti. Laž je ta koja je po pravilu nasilna i isključiva, ali se vrlo često kamuflira ljubavlju, otvorenošću, slobodom i filantropijom i to najčešće onda kada želi optužiti istinu da je isključiva, nasilna, fašistoidna i homofobna. Laž je uvijek zaglušujuće glasna i u svojim osnovnim postavkama uvijek je ona ta koja napada, osuđuje, blati i optužuje. Žalosno jest ali je činjenica kako je laž ona koja najčešće sudi istini. Kajin (zavist i mržnja) je taj koji je ubio Abela (dobrota i ljubav) i nepravda je ta koja je na križ razapela Pravdu. Postoji samo jedan izvor laži a to je Sotona, jer je on otac laži, kaže Isus u Ivanovu evanđelju: On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. (Iv 8,44).
Razlučivanje istine od laži
U početku je vrlo teško razaznati laž od istine. No, uvijek se na kraju i laž i istina prepoznaju i razluče po plodovima (Usp. Mt 7,16), a to nije ljudska nego biblijska istina. Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet, savjetuje nas Ivan u četvrtom poglavlju svoje Prve poslanice i zaključuje: Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Dakle, razlučiti istinu od laži može samo onaj koji povjeruje u Istinu koja je Put u Život, a to znači onaj tko povjeruje Isusu Kristu, izvoru ljubavi, pravde i milosrđa. Pilatovo pitanje „Što je istina?”, kao i relativizacija, fragmentacija i politizacija istine, zanemaruju osnovnu činjenicu kako ipak postoji jedna jedina Istina i ona je apsolutna. No, ljudi mogu biti toliko zaslijepljeni da mogu gledati Istini u oči pa opet je ne prepoznati ili hiniti da je ne prepoznaju radi vlastitoga komfora.
Ja sam Istina, kaže Isus, i ta tvrdnja je oduvijek ljudima bez vjere zvučala nevjerojatno. Kako običan čovjek može biti istina? Pa i ne može, osim ako je Bogočovjek, a što je Isus za sebe ustvrdio i što je na koncu svojim uskrsnućem od mrtvih i potvrdio. Krist nam je tako jasno posvjedočio vrlo važnu stvar koja nas uvijek treba hrabriti i jačati: istinu se može osuditi, ubiti, razapeti i sahraniti, ali ona će sigurno uskrsnuti, jer je jača od onoga što je potkopava, raspinje i ubija a to su zlo, laž i iluzija.
Svjetlo, riječ i istina
Upravo su svjetlo, riječ i istina osnove na kojima mi u Svjetlu riječi nastojimo, s manje ili više uspjeha, posredovati svoj medijski sadržaj današnjem svijetu. Da, posredovati a ne siliti, diktirati i nametati, jer samo želimo biti dostojni i autentični medijatori jedne i apsolutne Istine u svakom a pogotovo u slojevitom i zbunjujućem vremenu kao što je ovo današnje. Jer, istina nije promjenljiva, rastezljiva, fluidna, nije čovjekovo vlasništvo koje prilagođava i mijenja, nego je jasan i čvrst orijentir koji uvijek ostaje isti dok se sve oko njega mijenja, postaje i nestaje. U tom kontekstu, današnja situacija je kompleksnija i zahtjevnija i u samoj Katoličkoj Crkvi. Zbunjujuće je, blago rečeno, kako pojedinci u njezinim upravnim strukturama, na primjer, propisuju savjet kako pastir treba ostaviti devedeset devet ovaca i potražiti jednu zalutalu i to ne kako bi je na ramenima vratio u okvire i norme cjelokupnoga stada, nego kako bi je blagoslovio i prepustio njezinim lutanjima (Usp. Lk 15,3-7). Za pretpostaviti je kako to čine zbog ideoloških pritisaka, slave „svijeta” i političke korektnosti, a ne iz vjerskoga pa i osobnoga uvjerenja.
Samo vjerom u Krista možemo spoznati i pristati uz istinu (usp. 1 Tim 2,4) i hoditi u istini (usp. Ef 4,15). A to je ono što svijet treba i što očekuje od onih kojima je poslanje posredovanje evanđeoske riječi koja, kao neugasivo svjetlo, razgoni mrak, strah, sumnju i očaj. Zato smo u svojemu poslanju potpuno zaokupljeni dobrom a ne zlom, ljubavlju a ne mržnjom, nadom a ne očajem, radošću a ne žalošću i svjetlom a ne tamom. Također se nećemo prikloniti komociji suvremenoga medijskog trenda kako je samo loša vijest dobra vijest (M. Castells). Svjesni smo da nas ovakav pristup neće učiniti zvijezdama, da nas neće hvaliti i slaviti „svijet” na koji Isus upozorava u evanđelju, a da tako nećemo brzo povećavati broj pregleda i pratitelja, pretplatnika i simpatizera niti će nas pratiti izdašne novčane donacije. Ali to ionako nije naš cilj, jer je naš cilj ustrajno širenje svjetla i topline riječi u naše narušene međuljudske i međuvjerske odnose kao i u sve hladniji svijet koji se već poprilično prepustio vodstvu računalnog algoritma.
Zato koristimo ovu prigodu našega velikog jubileja da vam, naši dragi čitatelji, zahvalimo na vjernosti, povjerenju i zajedništvu. Neizmjerno nas raduje što ste prepoznali našu stalnu želju da vam svojim tekstovima, fotografijama, tonom i slikom, dodatno ne kompliciramo i otežavamo živote, kopirajući na svoje stranice nesigurnost i strah današnjega svijeta, nego našu iskrenu namjeru da se svi zajedno, bez straha, okrenemo prema trajnim vrijednostima kojima se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače (Usp. Lk 12,33). Zato čvrsto vjerujemo kako će ova revija, uz Božju pomoć, uspješno obilježiti i svoj 1000. broj, jer nikad neće odustati od uvjerenja kako samo svjetlo, koliko god bilo malo i slabašno, može rastjerati svaki pa i onaj najgušći mrak.
