Put nas je naveo u Berlin povodom godišnjeg okupljanja protestantskih Crkava Deutscher Evangelischer Kirchentag, koje je ove godine bilo u svečanom tonu, u znaku obljetnice 500 godina Reformacije. Premda se radi o njemačkom kontekstu, bilo je više tema aktualnih i za nas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a jedna od njih je svakako odnos populističke politike i kršćanske slike čovjeka.
O toj temi je na podiju pod naslovom „Kršćani u stranci AfD?” raspravljao evangelički biskup Berlina Markus Dröge s glasnogovornicom „kršćana u AfD-u” Anette Schultner. Inače, AfD je kratica za stranku Alternative für Deutschland (Alternativa za Njemačku), koja se između ostaloga zalaže za zatvaranje granica izbjeglicama, za čuvanje njemačkog identiteta uz snažno podgrijavanje strahova i nepovjerenja prema pridošlim strancima, posebno onima iz islamske kulture.
Nije stoga neobično da je stav nepovjerenja, i čak netrpeljivosti kojom odiše partijski program AfD, naveo biskupa Drögea da ustvrdi kako kršćani ne mogu u AfD-u biti vjerodostojno angažirani kao kršćani te da su samo smokvin list za stranačku politiku, nespojivu s kršćanskim vrednotama.
Na argumentaciju Schultnerove da „u Bibliji ne bi bilo zamislivo da stranac ode u neku zemlju i da tamo odmah traži sva prava”, biskup Dröge je jasno uzvratio: „Mi kršćani iz Biblije imamo dugu tradiciju primanja i prihvaćanja stranaca onakvih kakvi jesu.” Upravo je to mjerodavno obilježje kršćanske slike čovjeka, uvjeren je biskup. „Ne možemo praviti razliku. Vi u pitanje stavljate veliku baštinu židovsko-kršćanske tradicije”, prigovorio je predstavnici kršćana u AfD-u.
Premda i AfD želi pomoći izbjeglicama u nevolji, njihova predstavnica za kršćane smatra da je potrebno pružiti pomoć u „prirodnom životnom okruženju” tih ljudi, a takav stav pokušava potkrijepiti svojim tumačenjem ljubavi prema bližnjemu smatrajući da „zakon ljubavi prema bližnjemu ne kaže da svakog čovjeka treba voljeti kao sebe samoga nego kao bližnjega.” Ova argumentacija je u nama izazvala najviše otpora, kao da Schultnerova nije čitala tekst evanđelja. Sasvim je razvidno da je ljubav prema bližnjemu „kao samoga sebe” upravo ljubav koja ne pravi razliku i koja u tome najjasnije pokazuje specifičnost kršćanskog poimanja osobe i međuljudskih odnosa. Biskup Dröge to je izrazio ovako: „U kršćanskom razumijevanju ljubavi ne radi se primarno o ljubavi prema obitelji, domovini i tradiciji, nego ono specifično kršćansko je voljeti ono što nadilazi te granice: stranca, i čak pokušati voljeti neprijatelja.”
Upravo je ovo mjesto važno za nas, da znamo posložiti hijerarhiju vrednota koje su tako često krivo posložene, pa domovina i tradicija na ljestvici vrednota dobiju mjesto koje im ne pripada te postaju idoli koji zamračuju sliku čovjeka kakvoj nas vjera privodi. Ne zaboravimo stoga da je naš zadatak kao kršćana ljubiti neprijatelja, makar ta zadaća bila jako teška. U tom zadatku susreću se kršćanska slika čovjeka i nenasilno djelovanje. To je naš najveći poklon nenasilnog stava cjelokupnom mirovnom djelovanju ljudi bez obzira na vjeru, narodnost i podrijetlo.
Slažemo se s biskupom Drögeom da je dužnost kršćanina ne samo voljeti bližnjega, čak i neprijatelja, nego i kritički se suprotstaviti populističkoj argumentaciji koja zasjenjuje ovaj zahtjev. Suprotstavljajući se povredi ljudskoga dostojanstva imamo priliku živjeti svoju vjeru koju smo po krštenju baštinili. U takvu djelovanju doživljavamo nenasilje kao konkretno ponašanje koje nas uzdiže iznad neprijateljstava i prepoznajemo da su istinite riječi biskupa Drögea: „Ta, kako se mogu kao kršćanin angažirati u stranci koja podgrijava strahove, nepovjerenje, i propovijeda isključivanje?”
Ako u svojoj sredini, u medijima koje pratite, prepoznajete takve pojedince, političare ili stranke, imate priliku kritički se suprotstaviti: nenasilno drugačije.
