U povodu današnjeg blagdana Uzvišenja Svetog Križa, prisjetimo se promišljanja fra Ivana Marije Lotara u kojem sve poziva da prihvate svoje križeve i nose ih u zajedništvu s Isusom Kristom:
Ova deveta postaja za mene najljepšega križnoga puta uvijek na poseban način odzvoni u mojim ušima. Spasitelj kao da uistinu ne razumije kada pita: „Zašto nećeš?” Danas je blagdan Uzvišenja Svetog Križa. Poseban podsjetnik na Kristov dar svima nama. Isuse, ti znaš zašto nam se ne da nositi križ – zato što je teško, naporno, neugodno i neudobno. Zato što se kosi s prvotnim smislom čovjekovim – da se Bogu klanja i da mu služi, a svemu ostalome u Tvoje ime gospodari.
No, kako veli deveta postaja ukratko: bez križa nema spasenja. Gospodin odlazi na križ kako bi nam pokazao svoju neizmjernu ljubav i kako mu nikada ne bismo mogli prigovoriti da nas ne razumije. O, itekako razumije.
Svakomu je njegov križ najveći i najteži. Naravno, jer njega nosi, a tuđe ne nosi. Svakomu je dobro izmjeren i odvagnut njegov križ prije nego što mu je stavljen na leđa. Sve to uzevši u obzir da ćemo ga nositi u zajedništvu sa Spasiteljem i braćom i sestrama. Kada križ postane neizdrživ? Kada ne hodamo s Njim i kada isključimo braću i sestre. Kad se izoliramo i umislimo samima sebi da možemo sami.
Zašto nosimo križ? Zato što ga je Isus nosio i pokazao nam primjer kako doći u Raj. Naša ranjena i slaba narav tako lako postane bahata da se prebrzo uzdigne do Boga, pokušavajući Ga svrgnuti s Njegova mjesta. Križ nas drži čvrsto na zemlji.
On nas ojačava za sve nedaće koje će nam život servirati. Zato se zaista isplati uzeti svoj križ, snažno ga zagrliti i nositi dan po dan!
(Izvor: HKM)
