Biblija kaže da je vjera već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo (Heb 11,1). Uz ljubav i ufanje, vjera je dar Božji. Biblija opisuje nekoliko različitih vrsta vjere. Naime, pravednost Božja se od vjere k vjeri otkriva i očituje u pravedniku, koji zapravo i živi od vjere (usp. Rim 1,17). Osim obične vjere u Božje postojanje, koja nije dovoljna za spasenje, postoji i vjera koja nas dovodi do spasenja – vjera koja nas vodi u Nebo jer milošću smo spašeni po vjeri (usp. Ef 2,8-9). Zatim postoji vjera kao plod Duha Svetoga – vjera koja donosi Nebo u naše srce (Gal 5,22-23). Bez ove vrste vjere ne možemo ugoditi Bogu (usp. Heb 11,6). I konačno, postoji vjera kao izvanredni dar, vjera kao karizma, koja proizlazi iz vjere koja spašava i vjere kao ploda Duha. Preko karizme vjere, koja se razvija i raste, Bog nam daje moć da činimo čudesa i znamenja (usp. 2 Sol 1,3).
Vjera dolazi od propovijedanja riječi Božje (usp. Rim 10,17). Kada propovjednik iznosi autentičnu Božju poruku, onako kako je Isus činio, onda se slušatelji otvaraju za dar vjere. Otvoreni i ponizni slušatelji počinju doživljavati Božju blizinu i ljubav. U njima raste povjerenje u Božju dobrotu i milosrđe. Zatim povjerenje prelazi u vjeru. Živa vjera – preko molitve i sakramenata – donosi pročišćenje, prosvjetljenje i blagoslove u naše živote. Osim toga, Duh Sveti pojedincima daje i izvanredni dar vjere kojim se može učiniti čudo, nešto što nadilazi ljudske sposobnosti. Naime, tim darom sam Bog svojom vlašću i izborom udjeljuje vjerniku moć da učini neko znamenje. I ovu karizmu Duh Sveti daje pojedincima radi izgradnje Crkve i radi proslave Boga.
Karizma vjere je također božanski dar da vjerujemo u Boga bez ikakve sumnje, da vjerujemo da će On uslišiti molitve i učiniti velika djela. Po karizmi vjere pobjeđujemo nevjeru. Vjera nam omogućava da vidimo što Bog želi da se ostvari u pojedinoj situaciji. Vjera nam ne daje smo nutarnje uvjerenje da će Bog učiniti neko znamenje nego i božansku snagu da se hrabro suočimo s neprijateljskim okolnostima, da nosimo svoje križeve.
Primjere izvanrednoga dara vjere nalazimo na mnogim stranicama Biblije. Navedimo ovdje samo primjer starozavjetnoga Mojsija i Arona koji izvode znamenja na faraonovu dvoru. Oslonjeni na Božju riječ, oni pred faraonom izvode čudesne znakove: njihovi se štapovi pretvaraju u zmije koje se kasnije vrate u štapove. Mojsije je imao veliko pouzdanje u Gospodina pa je mogao činiti ta i druga čudesa (usp. Izl 7,8-12). U Novome zavjetu osim Isusovih učenika i apostola postoje i druge osobe koje su posjedovale karizmu vjere. Tako, na primjer, neki gubavac, pun vjere, dolazi pred Isusa i kaže: Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti. Njegova vjera donosi mu ozdravljenje (usp. Mt 8,1-3). Isto tako kod kupališta Siloam Isus vraća vid čovjeku slijepom od rođenja (Iv 9,1-7).
Duh Sveti tijekom cijele povijesti Crkve nastavlja dijeliti svoje karizme onim vjernicima koji su otvoreni, ponizni i hrabri. I nama je danas potreban izvanredni dar vjere da bismo mogli biti svjetlo svijetu koji sve više tone u mrak nevjere, da bismo mogli biti sol zemlji koja sve više zapada u moralnu bljutavost. Zato molimo za dar cjelovite, žive i djelotvorne vjere.
