Drevni grad Jerihon
ili Mjesečev grad,
gdje Isus je izliječio gubavce,
ispod razine mora,
pretovaren sjećanjima
o prošlosti priča.
Nakon Isusova rođenja,
Josip i Marija
s Djetetom su iz Betlehema u Egipat
kroz pustinju bježali od Heroda,
a Jerihonske ruže su rasle
s obje strane puta.
Po drevnom Jerihonu ime je dobila
i Jerihonska ruža.
Pustinjski vjetar
upliće njene grančice zelene
što iznad pustinjskog pijeska
plamte od sunca i kapljica rose
da uzvišenošću cvjetaju,
a ako tijelo usne dubok san
oživjet će duhom,
tek jednom suzom nebeskom,
ili sonatom tišine
probuditi se
puna tajanstva,
prozboriti milošću neba
kao simbol novog
s mirisom vječnog,
a tako malo joj treba
da se u život vrati,
u pustinjskom pijesku procvjeta
i u svetosti, naizmjence između buđenja i sna
doživi stotu.
