Druga knjiga autora fra Janka Ćure naslovljena Ljubav je izvor i cilj, s ljubavlju slovi o Božjoj ljubavi prema svemu, a posebno prema čovjeku. No, nije to običan krasopis, nego stilski dotjeran i pisan biranim, jasnim i nedvosmislenim riječima. Svaki čovjek kroz život nosi radost, ali i svoje breme, svoj križ i onda kod nekih, u nekom trenutku javi se potreba za pisanjem i tako nastaju pjesme u prozi ili stihovi u koje autor izlijeva ono što se prelijevalo preko rubova duha.
Svatko tko u raju nosi krunu, ovdje na Zemlji nosio je križ. (Charles Spurgeon)
Nova knjiga Janka Ćure sastoji se iz tri manje cjeline. Prve dvije pod naslovima: Radost postojanja i Prasak Božje ljubavi za koje mirne duše mogu reći kako autor ima jedan modernistički pristup pisanju te da su napisane kao pjesme u prozi. To su sažeti književni oblici koji u sebi na lijep način objedinjuju osobine proze i poezije, a njihova liričnost prepoznaje se u neuobičajenoj prisutnosti ritma i drugih lirskih elemenata. Treći dio pod naslovom Snagom ljubavi pisan je u stihovnom obliku, jedan dio pjesama je u rimama, a susretoh i slobodni stih.
Njegova prva knjiga, koja je 2023. g. objavljena u nakladništvu Svjetla riječi nosi naslov Kraljevstvo za osmijeh.U ovo uzvihoreno vrijeme moderne tehnologije, nametanja i nadmetanja, ljudi su sve više zbunjeni i zabrinuti i sve manje se smiju o čemu je fra Janko nadahnuto i poučno progovorio u ovoj knjizi.
Dragocjenost prozno-poetskih sadržaja ove druge mu knjige je u tome što je autor razgolitio svoju treptavu dušu i te svoje osjećaje i razmišljanja kao melem nudi širem krugu čitatelja. U semantičkom smislu, lijepim, normiranim rečenicama kroz mrežu sistemskih odnosa jezika autor dubinom duše ljudsku nedorečenu ljubav na poseban način približava onoj najvećoj, neizmjernoj i nesebičnoj Božjoj ljubavi. Tematski dotiče se i u današnjem društvu vrlo vidljivoga banaliziranja ljudskih vrijednosti, ne zaobilazi ni osobne, intimne, meditativne i misaone lirske izričaje gdje svakoj pjesmi pridodaje tiši ili glasniji prizvuk ljubavi bez koje sve ovozemno gubi onaj pravi smisao. Miješaju se motivi duhovnoga i materijalnoga, života i smrti, svjetla i tame, neba i zemlje i u svemu se nazire čovjek koji često ne prihvaća prirodni sklad, takav kakav je, posrće ispred i naspram Stvoritelja svega i Njegove nesebične ljubavi.
Kršćanska je dužnost biti sretan što je više moguće. (C. S. Lewis). Svaki čovjek teži za srećom, ali često bira pogrešan put do nje. Mišljenja sam, a i sam autor čitatelja navigava u tom smjeru da se sreća postiže s Kristom i u Kristu, u radosti koja dolazi od Boga i koja se hodajući kroz labirinte života postupno otkriva.

Na samom početku zbirke autor priziva i zamišlja jedan bolji i humaniji svijet pa između ostalog zapisa i zapita: Kako na bolje ovaj svijet mogu promijeniti: dobro djelo, lijepa riječ, stisak ruke, zagrljaj, čaša vode, komad kruha, otvoreno uho i pogled pun ljubavi i razumijevanja? (Znak ljubavi)
Na prvu rekli bismo kako su to tek neke obične sitnice, ali te sitnice mogu učiniti krupne promjene u ljudskom životu kao i u pogledu na druge i drukčije. Uspjeh je ako ovakav model ponašanja prihvate pojedinci, ali ako ovakvo ponašanje privuče veći broj ljudi onda se dobro množi, raste i razlijeva na šire. Svi mi zalutamo u slijepu ulicu, svi smo manje ili više nesavršeni i svaki čovjek trebao bi težiti i tražiti put kako biti najbolja verzija sebe.
Jedino je, Bože, Tvoja voda kadra oprati sve ono što me od Tvoga lica skriva. (Molitva) Autor se molitvom obraća Stvoritelju svega svjestan kako sveta, blagoslovljena voda otklanja prisutnost i utjecaj zla. Koliko god put bio trnovit, u čovjeku klija Radost postojanja kako fra Janko kaže u naslovu jedne pjesme.
Budite vjerni u malenim stvarima, jer u njima počiva vaša snaga. (Majka Tereza)
Biti ponizan i zahvalan na sitnicama, na onomu što ti je Bog dao, to čovjeku daje onu duhovnu snagu koja mu je potrebna kako bi se lakše nosio s kušnjama ovoga vremena koje na razne načine u prvi plan stavlja materijalno i stvara jedno potrošačko ozračje kao nešto što je nužno, zaboravljajući da je čovjek i biće duha. Između ostaloga o tomu govori i ova knjiga.
Drugi dio zbirke nosi naslov Prasak Božje ljubavi gdje pronalazim naslove pjesama kao: Ljubav nikada ne prestaje, Dobro i zlo, U korijen ne dirajte, Pitanja i odgovori, Prijateljstvo, Bože, hvala Ti i drugi.Iz samih naslova da se naslutiti koje teme okupiraju pažnju autora. Ponekad se i sugestivno, kao u propovijedi, obraća slušatelju ili čitatelju, svejedno je.
Bez obzira na zbroj godina, uvijek je rano samog sebe ograditi, prestati se nadograđivati i tako nove staze neotkrivenima ostavljati. Ne, nemoj tražiti samo ono što je ugodno i lako da ti ne bi vrlo brzo riječ postala beskrvna, korak mlohav i misao smežurana. Teži za onim što je gore da bolji postaneš i uvijek stremi za onim što ima smisla i kad pred sobom ne vidiš ništa. Onaj tko zna kamo ide, od svoga puta nikad ne odustaje, pogotovo onda kada je krivudav, uspon tvrdoglav i, mjestimice, tjeskobno uzak. (Sazrijevaj i rasti)
Treći dio također se oslanja na svekoliku Božju ljubav prema čovjeku kao i našu ljubav prema Bogu, čovjeku i svemu onom vidljivom i nevidljivom što u nama budi osjećaje i emocije. Za razliku od dva prethodna ovaj dio je pisan u stihovnom obliku. Ni ova poezija čitatelja ne ostavlja ravnodušnim, nego ga tjera na razmišljanje o ljudskom proputovanju kroz prostor i vrijeme i o našim treperavim životima koje posrćući i dižući se živimo do zadnjega daha, do prelaska u vječnost.
U pjesmi Ljubav je izvor i cilj, čiji naslov je ujedno i naslov knjige, autor ispovjednim tonom, intimnije pjeva u prvom licu jednine:
Nisam ja / voda što se prilagođava
Nisam ni prah / kojim se vjetar poigrava
Čovjek sam / samo uspravno stajati trebam
Ljubav je / izvor i cilj svih mojih putova
Zbirku završava kratkom pjesmom Leti, dušo.Cilj ovozemaljskoga proputovanja i trebao bi biti ovom svijetu dati nešto plemenito, nešto što čovjeka uzdiže Bogu kako bi duša jednom odletjela i pronašla mir u vječnosti. U fra Jankovim pjesmama progovara njegovo životno iskustvo, ali gledajući u svijet oko sebe misao pretače u riječ čeznući za jednim ljepšim i humanijim svijetom, izdiže se iznad svakodnevice kako bi na život pogledao očima duha. O tim astralnim čežnjama pjevali su mnogi hrvatski pjesnici, a jedan od njih je i Nikola Šop. Dobro je da autor plodove svoje umjetničke duše ne zadržava samo za sebe nego će svoju zagledanost u dublji smisao života, objavljivanjem knjige podijeliti s drugima kako bi uživali u ljepoti pisane riječi. Treba napomenuti da je knjiga dodatno obogaćena odgovarajućim fotografijama pa će rezultat svega biti i vizualni užitak, a ne kaže se uzalud kako slika govori tisuću riječi.
Uvjerena sam da će ova knjiga s razlogom doći u ruke mnogih čitatelja i ljepotom sadržaja razgaliti mnoga srca, a fra Janku želim još puno zanimljivih i nadahnutih izleta u svijet književnosti. Svakako ova knjiga je obogatila književnu scenu ovoga podneblja, ali i šire. A ljubav, kako autor stihom reče, neka i dalje ostane izvor i cilj svih njegovih putova.
Više o knjizi kao i o mogućnostima narudžbe pronađite OVDJE