147
Pradidovi nam biše s kamena
Rič im bila tvrda, kamena
Pisma jin bila glasna, kamena
I tuga kao od kamena
Pod nogama jin kamen bijo
Nad glavom kamene ploče
Kamenim srcem kamenu krv krvarili
Kameni križ na plećima nosili
Na kamenu se Bogu molili
Samo se Njemu klanjali
Ljudi s kamena
Ljudi od kamena
Svoje opanke nam posudiše
Kameni biše i pomriše
Kamenom se pokriše
Potomci istovremeno i ostadoše i odoše
Kamena vičnost beside nima
U kamenu još života ima