„Konja, konja! Dajem kraljevstvo za konja!” najpoznatiji je citat povijesne drame Williama Shakespearea „Richard III.”. Naime, kralj Richard je izgubio konja na bojnom polju, a njegov mu se protivnik Richmond približavao. Znao je da bez konja, koji je bio vitalna komponenta vojnikove opreme, uopće nije imao nikakvih izgleda preživjeti. Tako su ovo bile ujedno i njegove posljednje riječi.
Bez obzira na upitnost povijesne podloge, ove riječi nameću jedno bitno pitanje: Zar je moguće da tako banalna i dostupna stvar kao što je konj moćnome i snažnom kralju razgraničuje ne samo radost od tuge, pobjedu od poraza nego i život od smrti?
Živimo u svijetu u kojemu je privid poželjniji od stvarnosti, laž od istine i neprirodno od prirodnoga. Granica između dobra i zla poprilično je zamućena i relativizirana. Beživotni online pikseli, a posebno oni skriveni u broj pregleda, lajkova i pratitelja, daju suvremenom čovjeku lažni osjećaj samodostatnosti, važnosti i moći. Kako smo svakodnevno opsjednuti sadržajima malih i velikih ekrana, prestali smo opažati, gledati, suosjećati, tražiti, tumačiti, propitivati i susretati jedni druge s nepodijeljenom pažnjom. Kao takvi smo pogodno tlo za sijanje straha i nepovjerenja koji svakodnevno kontroliraju, usmjeravaju i sužavaju naše živote u svim njegovim aspektima. I zato je u najmanju ruku nerazumljivo što se čudimo činjenici kako je depresija već i službena dijagnoza našega modernog i tehnološki razvijenoga doba. A tako smo bili uvjereni (jer su nas stalno uvjeravali, uvjeravaju i uvjeravat će) da moć, slava, popularnost, prekomjerno i neprirodno ugađanje duhu i tijelu, samodostatnost i sloboda bez odgovornosti mogu učiniti onu tako važnu razliku između pobjede i poraza, otupljenosti i radosti, života i životarenja i u konačnici između smisla i besmisla. Suviše kasno shvatimo kako ne samo da ne mogu nego nas još dublje uvuku u sprženi prostor duha iz kojega povratak samome sebi postaje sve kompromitiraniji i teži.
Nije čovjek tek slučajnost i evolucijska posljedica jednoga ili više Big bengova. Mi smo na ovoj zemlji jer smo bili voljeni i prije nego što smo postojali. Stvoreni smo iz čiste ljubavi, Božje ljubavi, kojom nam je Bog udahnuo život. Kao takvi jedino u svjetlu Božje blizine možemo iskusiti mir, sreću i smisao, ali isto tako i vrlo lako prepoznavati i voljeti jedni druge kao vrlo dragocjene i jedinstvene bez obzira na suvišne atribute kojima se opterećujemo samo da se pošto-poto razlikujemo. Na potpuno isti način možemo doživjeti i sve stvoreno, jer je nezasluženi dar Božje ljubavi, brige i pažnje. A možemo otići i korak dalje i u svemu stvorenom prepoznavati braću i sestre kako je to s lakoćom činio u svim vremenima aktualni i inspirativni svetac Franjo Asiški. Tako ćemo duboko u sebi osjetiti da sva stvorenja pričaju svoju priču, da smo povezani i navezani jedni na druge i, što je najvažnije, da smo svi vrijedni u Božjim očima. Tek tada, i samo tada, možemo biti sve –samo ne nesretni, prestrašeni i poraženi.
Zar sama ova misao ne izaziva osmijeh na licu bez obzira na turbulencije, teškoće i izazove života? Koliko je samo osmijeh važan a tako dostupan i besplatan! Ma, gotovo banalan. On vraća i licu i biću onu iskonsku ljepotu koju je Bog od samih početaka namijenio čovjeku. Kad god nas život uvede u one ključne trenutke u kojim nas lomi između pukoga postojanja i istinskoga bivovanja, a u kojemu bismo dali svu moć, slavu, bogatstvo, preglede, lajkove i pratitelje za samo jedan jedini iskren osmijeh, znat ćemo da smo savršeno izabrali kad smo povjerovali u Božje riječi kojim nam je zajamčio da nam ni vlas s glave neće pasti bez Njegova znanja. Da, neke su stvari jednostavno neprocjenjive zato što samo mogu biti besplatne i darovane.
To su samo neki od razloga zašto sam se odlučio za ovaj naslov knjige u kojoj sam sabrao tekstove koje pišem u reviji „Svjetlo riječi” u rubrici „Metafore i putokazi”. Tekstovi su pisani onako kako su mi dolazili i zato uopće nemaju tendenciju docirati, nagovarati ili (re)definirati stvarnosti života. Jedina moja želja je, dragi čitatelji, da se ne ustručavamo postavljati pitanja i da s pouzdanjem tražimo odgovore, a to znači da život živimo punim plućima, a ne da ga tek, kao kaznu ili teret, odrađujemo i nosamo. Ovaj svijet nije mjesto kazne, straha i neizvjesnosti, nego je ovo isti onaj svijet koji je „Bog tako ljubio te je dao svoga Sina Jedinorođenca” i to ne da ga sudi nego da svijet po sebi spasi.
Ova bezuvjetna Božja ljubav prema čovjeku širom otvara potpuno nova i svrhovita obzorja života u koja se uranja s osmijehom na licu. Da, baš takvim osmijehom što ga sad imaš. I ako je kojim slučajem i izostao, žurno okreni stranicu (života) i ugrij misao.
Osmijeh, osmijeh! Dajem kraljevstvo za osmijeh!
(Iz Uvodne riječi autora)
Svoj primjerak knjige „Kraljevstvo za osmijeh” autora fra Janka Ćure, možete naručiti
pozivom na broj telefona 033 726 200;
e-mailom na adresu [email protected]; ili na web knjižari Svjetla riječi.