Među dugovjekim osobama iz Svetoga pisma osobito se ističe Metušalah ili Metuzalem. Navodno je živio 969 godina, a o njemu Biblija piše na stranicama petoga poglavlja Knjige postanka. Bio je sin Henokov, otac Lamekov i Noin djed. Osim Metušalaha, naročito dugo živjeli su još i patrijarsi Jered, Noa, Šet, Kenan i Enoš te biblijski praroditelji Adam i Eva – svi su živjeli više od 900 godina. U skupini starozavjetnih osoba koje su živjele između 200 i 900 godina ističu se primjerice Job ili Noin sin Šem. Nešto prihvatljivijih stotinu godina života premašili su između ostalih Abraham, Izak, Jakov, Ezav, Sara, Debora, Mirjam, Rebeka, Mojsije i Aron.
Postoji li za to neko logično objašnjenje?
S obzirom na tematiku dugovječnosti pojedinih starozavjetnih likova, bibličari imaju nekoliko objašnjenja. Neki su mišljenja da su autori, prepisivači i prevoditelji svetih knjiga činili greške ili pokušali ispraviti neke greške svojih prethodnika. No osim toga, među stručnjacima postoje četiri shvaćanja biblijske dugovječnosti.
1. Čitatelji i stručnjaci Biblije koji sve shvaćaju doslovno i Metušalahovu starost prihvaćaju kao 969 godina. Neki literalisti, dakle zastupnici doslovnoga shvaćanja, objašnjavaju to tako što su prvi ljudi imali bolju ishranu ili da je prije velikoga potopa i Noe Zemlja bila zaštićena od radijacije. Drugi literalisti govore da je u početku čovjeku darovan besmrtan život, ali je ulaskom grijeha u svijet po Adamu i Evi Bog postupno skraćivao čovjekov životni vijek, osobito nakon potopa. Neki pak egzegete objašnjavaju kako sveti pisac nije godinu shvaćao kao zbroj dana u jednoj godini.
2. Drugi su mišljenja da je Metušalahova starost rezultat pogreške u prijevodu, koja je izraz „mjesec“ zamijenila riječju „godina“. Tako dolazimo do razumijevanja da je Metušalah doživio 969 lunarnih mjeseci ili nešto više od 78 godina života. No ovo objašnjenje nije dovoljno jasno, jer bi isto objašnjenje značilo da je njegovu ocu Enohu bilo samo pet godina kad mu se rodio Metušalah. Moguće je i to da su brojevi u Post 5 bili pomnoženi s brojem pet ili deset. Na taj način, ako se broj godina podijeli s 10, značilo bi da je Metušalah živio ukupno 96 godina, a sina je dobio kad mu je bilo nešto više od 16 godina. To mišljenje zastupaju i autori Donald Etz, Ellen Bennet i Robert M. Best. Moguće je također da je starost određenih biblijskih ljudi označavala životni vijek čitave dinastije, pa nije Metušalah živio 969 godina, nego je njegov obiteljski klan vladao toliki period. Vincent Goehlert dodaje kako bi životni vijek mogao označavati i posebne periode u računanju vremena, koji su jednostavno pripisani određenim osobama od velikoga značaja.
3. Stručnjaci koji zastupaju teoriju simbolizma reći će kako uopće nije bio važan Metušalahov životni vijek, nego činjenica da je on osmi patrijarh od Adama do Noe. Također, smatra se da je umro u godini kad je na Zemlji nastupio veliki potop.
4. Neki teoretičari zastupaju mišljenje da su godine života u Post 5 nemaju naročita smisla, nego da su zapravo mitološke naravi. Možda ih je autor tako objasnio kako bi biblijske osobe smjestio u kontekst daleke prošlosti (C. Westermann) ili da bi čitatelja od Adamova života doveo do Noe.
Kakvo god shvaćanje prihvatili kao objašnjenje biblijske dugovječnosti, važno je na umu imati da Bog daje život. Čini se kako je upravo to pouka ove biblijske tematike. Jer koliko god starozavjetni likovi živjeli, njihova dugovječnost ima smisla samo u kontekstu njihove pravednosti i životu s Bogom. I upravo za takva čovjeka Bog govori: „Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat’ mu spasenje svoje” (Ps 91,16).
Uza sve gore rečeno, važno je istaknuti i to da kršćanin živi za dan rođenja za nebo. Koliko god dugovjek ili malovjek bio, on zna da svoj ovozemaljski život živi za nebo. A njegov život ima smisla samo ako zadobije vječni život nakon smrti. Slično i David u drugom jednom psalmu pjeva: „Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih.” (Ps 84,11)
