Iako su prirodna zimzelena drvca s ugodnim mirisima i lijepim zelenim bojama još uvijek najčešći oblik ukrašavanja božićnih drvca, u posljednje vrijeme sve više raste ponuda umjetnih božićnih drvaca. Odluku koje božićno drvce treba odabrati ipak će donijeti svatko za sebe, a jedna stvar je prilično jasna. I prirodno i umjetno božićno drvce ima svoje prednosti, ali i svoje mane.
Svake godine u svijetu se proizvede oko 100 milijuna komada božićnih drvca. Bilo da se prodaju u trgovačkim centrima, specijaliziranim božićnim sajmovima ili se sijeku u vlastitu dvorištu, njihova proizvodnja svake godine kontinuirano raste. Države koje danas najviše proizvode božićnih drvca su Kanada, SAD, Njemačka i Francuska. Danska je pak najveći svjetski proizvođač božićnih drvca koja se prodaju živa, u teglama, a Kina ih najviše na svijetu proizvede od plastike.
Što je bolje?
Razmišljajući o ljepotama prirode koja i u zimsko vrijeme ima svoju draž, postavlja se pitanje: pridonosimo li prirodi više proizvodnjom umjetnih ili sječom prirodnih božićnih drvca? Umjetna drvca su praktičnija i jeftinija jer se očekuje njihovo korištenje više godina, ali se ona ne mogu reciklirati. Prirodna drvca imaju ugodan miris, lijepu zimzelenu boju i one bodljikave iglice pune simbolike, koje s vremenom počnu opadati. Međutim, njihov je glavni nedostatak što u većini slučajeva zahtijevaju sječu stabla, a to neplanskim djelovanjem može dovesti do smanjenja šumskih površina i u krajnosti – negativnim utjecajem na okoliš.
Bilo da se radi o božićnim drvcima ili svim ostalim vrstama drveća, prema zadnjim podacima Svjetske banke za 2015. godinu, šume kao prirodna ili nasađena područja danas prekrivaju nešto više od 30 % ukupne površine našeg planeta. Skoro 20 % toga odnosi se na Rusiju kao najveću državu na svijetu i prekrivaju 50 % njezine ukupne površine. Nakon Rusije, najveću površinu šuma imaju Kanada, Brazil, SAD i Kina, koja za primjer ima površinu šuma 40 puta veću nego što iznosi ukupna površina Bosne i Hercegovine. Ako izuzmemo Rusiju, u Europi najviše šuma imaju Švedska, Finska i Španjolska koja, zanimljivo, ima površinu šuma kao tri ukupne površine Republike Hrvatske. Najmanje površine svoga prostora prekrivenog šumama imaju manje zemlje kao San Marino, Gibraltar, ali i neke veće države kao Island (0,5 %), Malta (1 %) ili pak Kazahstan, kojemu šume prekrivaju 1,2 % ukupne površine. Generalno najmanje šume na svijetu imaju arapske zemlje. Tako Oman ima površinu šuma s udjelom od 0,01 % svoje ukupne površine. Kod Egipta je taj udio šuma u iznosu od 0,07 %, a Katar kao država s površinom nešto manjom od ukupne površine Crne Gore – uopće nema šuma.
Stanje po zemljama
Šumske površine u svijetu su, prema podacima Ujedinjenih naroda, u zadnjih 15 godina smanjene za više od tri ukupne površine Njemačke. Sjeća božićnih drvca svakako nije glavni razlog tome. Glavni razlozi su, nažalost, negativne klimatske promjene, požari, poplave, masovne sječe i druge štetne nepogode. Postoje izračuni kako se zadnjih pet godina šumske površine najviše smanjuju u državama srednje Afrike. Tako su Togo, Uganda, Nigerija i Sudan, afričke države koje su 2015. godine imale prosječno jednu četvrtinu šuma manje nego što su imale 2010. godine. U europskim državama, površina šuma se najviše smanjuje u Portugalu, Albaniji i Rusiji. Apsolutno najveće smanjenje površine šuma na svijetu vidljivo je u Sudanu, Indoneziji i Brazilu, koji je u zadnjih pet godina smanjio površinu svojih šuma za dvije i pol površine Slovenije. S druge strane, Filipini su zemlja koja se najviše pošumljava. Slijede ih Bahrain, Azerbajdžan, Čile, kao i već spomenuti Island koji po prirodi nije šumovit, ali se znatno pošumljava.
Krajem 2015. godine, Bosna i Hercegovina je imala 42,7 % prostora prekrivenog šumama. To je više nego što je iznosio prosjek europskih zemalja (38,3 %) kao i prosjek svjetskih zemalja (30,8 %). Gledajući susjedne zemlje, od Bosne i Hercegovine su šumovitije samo Slovenija i Crna Gora. Međutim, jedino se u BiH, od svih zemalja u regiji, tijekom zadnjih 25 godina površina šuma smanjila. Usprkos tome, Bosna i Hercegovina još uvijek ima veliku šumsku površinu u iznosu od 21 800 km2. Više šuma od nje ima jedino Srbija sa 27 100 km2. Crna Gora ima najmanju površinu šuma u regiji (8200 km2), a upravo je ona u zadnjih 25 godina imala najveću stopu pošumljavanja. Tako je u zadnjih 25 godina prekrivenost države šumom u Crnoj Gori porasla za 32 %.
Određena istraživanja su pokazala kako se u Hrvatskoj na godinu dana proizvede oko pola milijuna božićnih drvca. Ako se svako drvce proda za recimo 100 kn (25 KM), tada su prihodi od ove vrste poslovanja uistinu veliki. Međutim, nitko ne zna koliko se točno posadi božićnih drvca. Dobro je ponavljati kako ulaganje u njihovu proizvodnju i održavanje donosi višestruke koristi svima nama. Uz želju za Čestit i blagoslovljen Božić, neka i vaš dom bude ispunjen ljubavlju, pažnjom i božićnim drvcem bez obzira na materijal od kojeg je napravljen.
| Postotak države prekriven šumom | Površina šuma (tis. km2) | |||
| Država | 1990. godina | 2015. godina | Razlika udjela šuma | 2015. godina |
| Bosna i Hercegovina | 43,3 % | 42,7 % | -2 % | 21,9 |
| Hrvatska | 33,1 % | 34,3 % | 4 % | 19,2 |
| Srbija | 28,3 % | 31,1 % | 10 % | 27,2 |
| Slovenija | 59,0 % | 62,0 % | 5 % | 12,5 |
| Crna Gora | 46,5 % | 61,5 % | 32 % | 8,3 |
Razlika udjela šuma pokazuje, primjerice za Bosnu i Hercegovinu, da je udio šuma unutar ukupnog teritorija BiH na kraju 2015. godine za 2 % manji nego što je iznosio udio šuma na kraju 1990. S druge strane, udio šuma unutar ukupnog teritorija BiH je između 2015. i 1990. godine smanjen sa 43,3 % na 42,7 %, što je zapravo smanjenje za 0,6 postotnih poena.
