Na poziv franjevaca, u Bosni su tijekom toga vremena, a i kasnije nakon rata, u brojnim crkvama radili redom ugledni slikari i kipari.
Jedan od tih je i kipar Zdenko Grgić koji je umjetnički, među brojnim drugima, uredio i crkvu Uznesenja Marijina u župi Breške. Ova župa se prostire na obroncima Majevice, petnaestak kilometara sjeveroistočno od Tuzle, na oko 380 m nadmorske visine. Brdsko-planinska konfiguracija s nizom živopisnih brežuljaka, prekrivenih šumama, travnatim proplancima i oranicama utjecala je na prostorni raspored nastanjenosti tih krajeva koje je priroda raskošno obdarila svojom ljepotom.
Pod imenom Breške župa postoji od 1839. godine. Sredinom 19. stoljeća, nakon što su turske vlasti dopustile gradnju crkava, izgrađena je skromna drvena crkvica Uznesenja Marijina, po svemu primjerena prilikama mjesta i vremena. Dolaskom Austro-Ugarske društvene i gospodarske prilike se mijenjaju te se razmišlja o prikladnijoj crkvi koja je napokon i izgrađena 1890. godine. Prvotno je bila zamišljena prostranija i s dva tornja, ali zbog velikih troškova išlo se na umanjenu verziju. Građena je u duhu historicizma karakterističnoga za sakralnu svjetovnu arhitekturu toga doba u Europi. Na glavnom oltaru nalazio se tipski kip Gospe (sada u crkvenoj lađi, desno od prezbiterija), naručen u nekoj od likovnih radionica, možda u tirolskoj, kakvi su rađeni i za druge crkve u Bosni. Istoga podrijetla su i kipovi Krista, sv. Josipa, sv. Franje i sv. Ante – svi raspoređeni u crkvenoj lađi.
Unutarnje umjetničko uređenje crkve započelo je sredinom 80-ih godina. Župnik fra Ivan Marić pozvao je kipara Zdenka Grgića. Povjerio mu je cjelokupno uređenje unutrašnjosti crkve. Budući da je zidana kamenom, Grgić se odlučio sa zidova ukloniti žbuku i osloboditi grubo tesani kamen. Vodoravnom bijelom reljefnom trakom podno prozora, u glavnoj lađi i apsidi, raščlanio je velike zidne plohe. Uklonio je drvenu galeriju iznad glavnoga ulaza koja je bila izvan namjenske uporabe i djelovala je kao strano tijelo. Izveo je potom arhitektonske korekture da bi istaknuo lukove. Tako su uslijedile arhitektonske korekcije nadvratnika i završnih lukova prozora koji su bili, iz nejasnih razloga, zazidani i završavali ravnom crtom. Dao je da se gornji zazidani dijelovi prozora otvore tako da su završavali u formi blago slomljenih lukova koji asociraju na gotiku. Izuzevši prozorske, svi ostali lukovi u crkvi su polukružni. Najveći je „trijumfalni” luk iznad ulaza u prezbiterij, a osobito se atraktivno doimaju lukovi u ulaznom dijelu crkve pred glavnim portalom, gdje su dva viša postranična luka i jedan niži između njih kroz koji se prolazi prema izlaznim vratima. Svi lukovi i okviri prozora istaknuti su bijelom bojom koja estetski korespondira s bojom zidova. To isto vrijedi za četiri pilastra priljubljena uz zidove, dva pred prezbiterijem, dva na izlazu iz crkve, koji su od sredine do stropa naglašeno bijele, a prema podu blage krem boje. Bjelinom lukova, prozorskih okvira, zidne trake i četiriju pilastara, Grgić je sjajno raščlanio unutarnji prostor brežačke crkve i visoko podigao njezin estetski izgled. Strop, na kojemu je vodoravno položen drveni križ, izveden je u vrijeme župnika fra Janka Ljubosa prije početka Grgićevih zahvata u prostoru.
Kiparu Grgiću je povjereno i likovno rješenje cijeloga prostora. Godine 1986. izveo je oltar u drvu te tri vitraja u prezbiteriju s kristološkim temama (Rođenje, Raspeće i Uskrsnuće). Istodobno radi tri reljefa u bakru (100 x 200 cm) na svakom po dvije teme: Krštenje na Jordanu i Judina izdaja, Izlječenje slijepca i Emaus, Bijeg u Egipat i Isus s djecom. Reljefi su postavljeni na lijevom zidu crkve u frizu ispod prozora. Na suprotnom zidu 1987. postavljen je križni put, reljefi u drvu. Postaje su rađene u trima odvojenim plohama i to na njihovoj donjoj polovici, dok su na gornjoj odabrane biblijske teme: Povratak izgubljenoga sina, Propovijed na gori, Izbor učenika… Grgićevi likovi na reljefima su u stiliziranoj i reduciranoj formi, ali čitljivi, asociraju na reljefe i likove u romanici.
U veljači 1988. izvedeno je još šest vitraja u glavnoj lađi te rozeta na pročelju crkve koja se vidi samo pri noćnom svjetlu. Nekoliko vitraja je s figurativnim rješenjima, dok su drugi s apstraktnim i kratkim biblijskim zapisima. Svjetlo i boje vitraja umjetnički oplemenjuju crkveni prostor stvarajući duhovno i estetsko ozračje za čovjekovo poniranje u meditaciju i molitvu.
Godine 1990. Grgić je izradio oltarni mozaik (300 x 615 cm) Gospa s djecom i pukom u tradicijskim nošnjama. Mozaik je središnje umjetničko djelo u crkvi. Gospa raširenih ruku poziva sav puk pod svoje okrilje i zaštitu. Na mozaiku se ogleda sva duhovnost i tradicija brežačkoga puka i njegova stoljećima njegovana pobožnost!
Za vrijeme župnika fra Blažana Lipovca suradnja s kiparom Grgićem je nastavljena. Godine 1996. izvedena su dva reljefa u bakru (100 x 200 cm): Emaus i Navještenje, a 2003. brončani kip Uskrsli Krist u dvorištu pred crkvom, a urađene su i nove klupe te postavljen mramorni pod. Kasnije su (2010), u vrijeme župnika fra Franje Martinovića, prema Grgićevim nacrtima izvedena još dva vitraja na pročelju crkve te jedan u sakristiji po nacrtu Mladena Ivešića.
U posljednje je vrijeme župnik fra Marko Antić uključio kipara Milu Blaževića koji je 2018. izradio tabernakul (svetohranište) u drvu (177 x 53 cm) s reljefom na temu Emausa na vratima na pozlaćenom limu (50 x 50 cm), Oltarni križ u drvu s pozlatom (29,5 x 18,5 cm) te Krstionicu – polirani bijeli mramor (15 cm) na drvenom postamentu. U pripremi su svijećnjaci za oltar i uskrsnu svijeću te postamenti za kipove. Kipar Blažević je znalački ugradio svoja djela u već zadani prostor.
