Početna stranica » Gubavci ili braća

Gubavci ili braća

185 pregleda

U svojim se oporukama ljudi trude sa što manje riječi zabilježiti ono što u svom životu smatraju najvažnijim, ono u što bi htjeli sažeti temeljnu poruku svog života. Sveti Franjo Asiški svoju je oporuku započeo riječima: “Gospodin je dao meni, bratu Franji, da ovako započnem činiti pokoru: dok bijah u grijesima bilo mi je odveć odurno gledati gubavce; i sam Gospodin me dovede među njih i bijah milosrdan prema njima. I dok se vraćah od njih, ono što mi se činjaše odurnim pretvori mi se u duševnu i tjelesnu slast.”

U susretu s gubavcem Franjo prepoznaje temeljni događaj svog života. Do tada je više-manje pristajao na ustaljeni red stvari, pa i na ustaljene podjele. Susret s gubavcem počeo ga je osposobljavati ne samo da čuje, nego i da razumije Kristovo evanđelje, a to ga je uvelo u iskustvo bratstva sa svim bićima.

U svijetu premnogih podjela Franjo je nalazio razloga da u svim bićima prepozna braću i sestre. Nije mu bilo strano ni razbojnike nazivati braćom razbojnicima.

Dok su mnoga njegova kršćanska subraća nalazila razloga za križarski rat protiv Saracena, Sveti Franjo Asiški je našao razlog da se 1219. godine, u jeku osobito krvavog petog križarskog rata, susretne sa sultanom Malikom al Kamilom. Sultan ga je primio s čuđenjem, ugostio ga na više dana i ispratio s poštovanjem.

U susretu s drugima i različitima Franjo je otkrivao međusobne srodnosti i sličnosti. Pritom je otkrio i ono temeljno: Boga ne zadržavaju naši zidovi, naše predrasude. I ako imamo potrebu graditi zidove, Bog je redovito s one druge strane – među odijeljenima. Među prezrenima.

Onim što nazivamo svojom ispravnošću uzalud nastojimo Boga vezati uz sebe. Uzalud druge označujemo gubavcima. Bogu je blisko biti s gubavcima. Biti jedan od njih. I s boli u srcu promatra one koji se nastoje dijeliti od njih. Od njega.

Događa se da ljudi i sebe doživljavaju gubavima. Događa se da im je uočljivija vlastita guba od hrama Duga Svetoga koji je Bog sazdao u njihovim srcima. Pristaju da im nešto malo praha skriva nebeski sjaj.

Ima ljudi koji imaju potrebu braniti Boga od njegove ljubavi. Oni Boga nastoje poučiti svom viđenju svijeta, svom shvaćanju reda stvari. Nastoje ga upozoriti na zidove koje su – kako govore – sazidali radi njega. A Bog, u svojoj bezmjerno strpljivoj ljubavi, nastoji svakome otkriti da ni u Evanđelju ni u Očenašu nema ni spomena o zidovima kojima bismo se trebali dijeliti od ikoga, od sebe samih, ali da je u svaku njihovu riječ uključen poziv da budemo Božja djeca, da budemo braća i sestre. Da se otvorimo radosti Evanđelja.