Stara crkva u Varešu je najstarija sačuvana katolička crkva u Bosni i Hercegovini. Posvećena je sv. Mihovilu, zaštitniku vareške župe. Prema povijesnim podacima crkva postoji od 16. stoljeća. Nekoliko je puta gorila u požarima. Postoje pisani tragovi o dva najveća požara. Prvi je iz vremena Bečkog rata oko 1679. godine i drugi iz 1819. godine. Nakon zadnjega požara crkva je ponovno izgrađena u istom obliku i mjerama kakva je bila i ranije. Zidove crkve su radili hercegovački zidari, a svod objekta domaći majstori koji su bili iznimno vješti u obradi drveta. Prilikom svojega posjeta Varešu, fra Pavo iz Rovinja primijetio je crkvu, ali nije ostavio pisanoga traga o njoj. O njoj je pisao biskup fra Nikola Ogramić 1673. godine kada je vareške katolike opisao kao vrlo dobre.
Crkva je temeljito obnovljena 1990. i 1991. godine. Građena je od tesanog tamnosivog kamena, vrlo niska i pokrivena šindrom (borovim daščicama). Postoje južna i zapadna vrata, vrlo niska i okovana željeznim pločama uz poneki željezni ukras, rad vareških kovača. Izvana izgleda vrlo skromno, ali unutra je vrlo prostrana. Prozori su napravljeni u obliku dva „badža“ koji probijaju krov te tako dolazi osvjetljenje. U crkvi je napravljen i kor. Nije imala sakristiju pa su svećenici koristili udubine u zidu. Prije 1850. godine nije imala zvonika, nego samo omanje zvono u crkvi koje je svakodnevno zvonilo što je bio ustupak turskih vlasti.
Danas je stara vareška crkva vrijedan spomenik ne samo zbog svoje starine nego i zbog suzdržane ljepote i autentičnosti svoga izraza. Godine 2003. crkva je proglašena nacionalnim spomenikom BiH.
