Cavtat zajedno sa svojom okolinom čuva mnoge znamenitosti i povijesne tragove stare stotinama godina. Povijest svjedoči kako se ovo mjesto, koje je cijelom antičkom svijetu bilo poznato pod imenom Epidaurum, više puta podizalo iz ruševina. Procvjetao je i nakon totalnoga uništenja u sedmom stoljeću kada su ostale samo napuštene ruševine. Osam stoljeća kasnije kupuje ga Dubrovačka Republika i na ruševinama ga ponovno izgrađuje. Da povijest Cavtata seže u daleku i slavnu povijest ukazuje i samo značenje njegova imena koje dolazi od latinske riječi civitas – grad.
Nemoguće je govoriti o Cavtatu bez drevnoga franjevačkog samostana i crkve Snježne Gospe smještenih u sjeni borova na jugozapadnom rubu naselja, a kojima će biti posvećene stranice nove reportaže Svjetla riječi i koji je cilj objektiva našega fotoaparata. U ovome drevnome franjevačkom zdanju dočekuje nas gvardijan samostana i franjevac Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Ilija Stipić. Fra Ilija je na ovu službu imenovan prošle godine kada je provincija Bosna Srebrena preuzela na upravljanje samostan u Cavtatu od Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra koja je, prije ponovnoga dolaska franjevaca, upravljanje samostanom povjerila Redu sv. Pavla Prvog Pustinjaka – pavlinima.
Tragom povijesti
Ovo kameno zdanje – Franjevački samostan Snježne Gospe ima svoju povijest koja zaslužuje da se oživi, a istovremeno je sastavni i nerazdvojivi dio Cavtata. Početke gradnje samostana, koji sežu u 1484. godinu, vodili su i nadzirali dubrovački franjevci svojim nastojanjima, sredstvima i milodarima.
Na samom ulazu u samostan primjećujemo kako se ova arhitektonska cjelina sastoji od dva dijela – klaustarskoga dijela s crkvom te dvorišnoga dijela. Fra Ilija nam objašnjava kako stanje samostana koje vidimo nije izvorno budući da je ovaj samostan doživio nekoliko restauracija tijekom povijesti. Prva restauracija pod vodstvom fra Vitala Andrijaševića izvršena je poslije velikoga potresa 1667. godine kada je srušeno staro zdanje. Jedino je crkva obnovljena u izvornom stanju uz određenu nadogradnju.
Motivi osnivanja samostana Snježne Gospe u Cavtatu razlikuju se od motiva koji su potaknuli gradnju drugih samostana. Samostan nije izgrađen jer su to zahtijevale potrebe samoga mjesta, nego zato što je to bila specifična potreba franjevačkih samostana s tla Dubrovačke Republike, ali i same Republike. Naime, u vrijeme osnivanja samostana Cavtat je bio grad u nastajanju pa su i motivi osnivanja samostana crkveno-političkoga karaktera koji je zahtijevao formiranje administrativne jedinice franjevačkih samostana na tlu Dubrovačke Republike – Dubrovačke franjevačke provincije.
Nikada zaboravljen
Nijedno ljudsko djelo nije vječno, a promjenjiva i nestalna su čak i ona koja se čine neuništiva i nerazoriva. Ove činjenice nije bio pošteđen ni samostan Gospe Snježne koji je u svojoj višestoljetnoj povijesti osjetio svu razornu moć kako elementarnih i ljudskih tako i izvanrednih i svakidašnjih sila. Nije im podlegao zahvaljujući ljubavi onih koji su nad njim bdjeli i stalno ga iznova pomlađivali. Povijest i događanja u tadašnjoj Republici s njom su dijelila i mala braća jer se treslo i tlo na kojem je bio i živio njihov samostan. Stoljetne oaze tišine, mira i molitve preko noći su pretvorene u vojne kasarne ili su bile opljačkane i uništene. Usprkos bolnim povijesnim razdobljima i usprkos višim silama zbog kojih je samostan povremeno ostajao napušten, nije bio otpisan iz srca franjevačke braće. Bilo je pokušaja da im se samostan otme možda i zauvijek, ali su učinili doslovno sve da ga zadrže.
Dok smo obilazili samostan, slušali i gledali o njegovoj povijesti, fra Ilija nas dovodi do crkve Gospe Snježne koja svojim vanjskim izgledom odudara od ostaloga samostanskog zdanja jer je građena od bijeloga i lijepo tesanoga kamena zalivenoga živim cementom pa se na prvu čini kao da je tek izgrađena. Ali donekle ona to i jest – ona je i stara i nova ako se osvrnemo na građevinske zahvate koji su izvršeni i u novijem vremenu. Jedan od većih rekonstrukcijskih zahvata bio je 1909. godine kojim su u crkvu unesene novine u njezinu eksterijeru i interijeru. Jedan od radosnijih dana u povijesti samostana i crkve Snježne Gospe jest patron koji je proslavljen 5. kolovoza 1910. godine. Naime, te se godine u crkvu postavila slika Gospe od Cavtata u prisutnosti njezina slikara Vlaha Bukovca koji je ovo umjetničko djelo poklonio svojoj rodnoj grudi i crkvi Gospe Snježne, a tom se prigodom slavila i podjela papinskih odlikovanja dobročiniteljima ove crkve. Istaknuti umjetnici svojega vremena ostavili su umjetničke tragove u ovom drevnom kamenom zdanju. Tako je prvu sliku za veliki oltar crkve naslikao Bartolomeo Palmi iz Venecije, druga je naručena od dubrovačkoga majstora Božidara Vlatkovića i sina poznatoga dubrovačkog majstora Nikole Božidarevića, ali… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
