Prije nekoliko godina, uoči Božića, kolege na mojem poslu poveli su razgovor o tome tko im je donosio darove za Božić. Nekima je donosio Isus, nekima Isusek, nekima Dijete Isus.
Nekim kolegama, i to onima mlađima, darove je donosio Djed Božićnjak, nekima starijima Djed Mraz; neki darove nisu dobivali na Božić, jer se u njihovoj kući nije slavio, nego za Novu godinu – Dan dječje radosti, kako se službeno zvao taj dan u Jugoslaviji.
Glave su se tada okrenule prema meni. Iznenada sam se vratio u djetinjstvo, roditelji stoje sa mnom uz bor.
Meni je darove nosio Kristkind – rekao sam kolegama i svi su se dobroćudno nasmijali. Kristkind – Dijete Isus tako se kaže na njemačkom – to im je zvučalo kao iz nekoga pradavnog doba, ali doista je Kristkind još bio živ u mojem očinskom domu. Bio je to isti Kristkind koji je i mojim roditeljima donosio darove, i koji je darove donosio mojim djedovima i bakama, i pradjedovima i prabakama.
Teror sreće
Bili su to vrlo skromni darovi. A danas je u preobilju svega Božićem zavladao cinizam – ispražnjen od sadržaja, Božić se ispunjava formom glupavih komedija, gomilom nepotrebnih darova, šarenih čestitki, kičastih ukrasa, užasnih pjesama i provizornih štandova. Kako se uživjeti u rođenje siromašnoga djeteta kad smo svi prepuni svih mogućih stvari? Kako se uopće uživjeti u rođenje djeteta kad naše društvo djece ima sve manje i sve ih teže prima?
Teror sreće, kako je to nazvao francuski pisac i mislilac Pascal Bruckner, toliko je moćan da se međusobno nadmećemo tko će biti sretniji, da hrlimo u šoping-centre kojima bauljaju samo sretni ljudi, i da odlučno izbjegavamo sve one koji djeluju nesretno, kao da je peh zarazan. A Božić kako su nam ga mediji organizirali trijumf je te lažne sreće.
Moj hipermarket jednoga je sunčanoga ponedjeljka osvanuo okićen plastičnim granama i kuglicama. Naručili su nas u pola pet ujutro da okitimo prodavaonicu – rekla mi je izmučena prodavačica. Stvarno je grozno natjerati ljude da se u nedjelju probude u tri ujutro da meni ukrase prodavaonicu lažnim zimzelenom i umjetnim snijegom, samo da bih više trošio. Ali kad kapitalizam nema granica: on će zaraditi i na priči o siromašnom djetetu koje se rodilo u štali jer… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]