Evanđelje po Mateju i Evanđelje po Luki sadrže Isusovo rodoslovlje (usp. Mt 1,1-17; Lk 3,23-18). Poznato je da ta dva rodoslovlja nisu u svemu jednaka. Matejevo rodoslovlje, primjerice, započinje s Abrahamom i završava s Josipom, Marijinim mužem, dok Lukino rodoslovlje započinje s Josipom, a završava s Adamom.
Iz ovoga su vidljive dvije razlike: Matej ide od kronološki ranijih prema kasnijim likovima, a Luka od kasnijih prema ranijim; s druge strane, Mateja zanima Isusovo podrijetlo od Abrahama, a Luku Isusovo podrijetlo od Adama. Luka na taj način Isusu odmah daje univerzalni značaj te se Isusa u Lukinu evanđelju ne može promatrati samo kao židovskoga Mesiju, nego i kao novoga Adama.
Matejev izvještaj
Matej u svome rodoslovlju grupira Isusove pretke u tri skupine od po četrnaest predaka koje su uokvirene trima događajima: Abrahamovim pozivom, babilonskim progonstvom i pojavom Isusa Krista. Jasno je da takvo rodoslovlje u sebi sadrži i simboliku. Kad je riječ o prvom nizu od četrnaest imena, ona slijede popis koji se može naći u Prvoj knjizi Ljetopisa (usp. 1 Ljet 1,1 – 2,15). Usto, Matej spominje i Rahabu i Rutu. Izvan Matejeva rodoslovlja ne postoji podatak da je Rahaba rodila sina Salmi. Salma se spominje doduše kao jedan od Izraelaca u doba Mojsijevo i Jošuino, a to znači i u doba kad su Izraelci osvajali Jerihon gdje je bila Rahaba. Prema kasnoj židovskoj tradiciji, Rahaba se udala za Jošuu i s njime imala potomstvo. S druge strane, Rutina uloga u Davidovu rodoslovlju spomenuta je već u Knjizi o Ruti (usp. Rut 4,13-22).
Sljedećih četrnaest predaka predstavljaju kraljevi u Jeruzalemu, počevši od Davida, pa sve do Jehonije i njegove braće. Ipak, Matej preskače nekoliko naraštaja, tako od Ahazje preskače odmah na Jotama, a riječ je o cijelom jednom stoljeću. Pred kraj toga dijela spomenut je Jehonija. Riječ je o kralju Jojakinu koji se kod Jeremije naziva i Konija (usp. Jr 22,28; 37,1), što je skraćeno od Jekonija ili Jehonija te je to, čini se, bilo njegovo ime prije preuzimanja kraljevstva. Ipak, kod Mateja je on sin Jošijin, dok je u Starom zavjetu jasno da je bio Jošijin unuk (usp. 1 Ljet 3,15-16).
Treći niz od četrnaest imena Isusova rodoslovlja u Matejevu evanđelju započinje sa Šealtielom, a završava s Josipom, Isusovim poočimom. U tom dijelu Matej preuzima neka imena iz rodoslovlja Davidovih potomaka nakon babilonskoga progonstva (usp. 1 Ljet 3,17-24), no odande preuzima samo Šealtiela i Zerubabela.
Rodoslovlje kod Luke
Evanđelist Luka ne grupira Isusove pretke kao što to čini Matej i njegovo rodoslovlje spominje sedamdeset i sedam osoba, a na kraju je, kao sedamdeset i osmi, Bog.
Pođemo li kronološki, imena od Adama do Abrahama slijede rodoslovlja sadržana u Knjizi Postanka (usp. Post 5; 10; 11,10-32). Nakon praotaca – Abrahama, Izaka i Jakova – te Jude i njegova sina Peresa, Luka slijedi donekle rodoslovlje Prve knjige Ljetopisa, no također umeće neka imena. Tako nakon Hesrona spominje… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
