Još smo jedan dvanaestlisni kalendar potrošili, nagledali se svih njegovih ilustracija. Kamo su odlepršale? Vrijeme je zbilja kralj svih lopova. I dok predbožićne pripreme sve ranije uzimaju maha, stvarnost se omotava zlatnim, zelenim i crvenim vrpcama, a večer miriše na slastice uz obvezni cin-cin zvončića i praporaca. Teško se oduprijeti sveopćem uzbuđenju.
Dok stručnjaci predviđaju konačan broj milijuna i milijardi koje će biti potrošene za vrijeme blagdana i visinu božićnica ove godine u odnosu na prošlu, velikom broju uopće zaposlenih je i plaća iluzija. Stigla je i preporuka mjerodavnih da se izbjegava kupovina predmeta masovne proizvodnje sumnjive kvalitete, kineskih, a prednost daje onima ručno izrađenim, autohtonim, ekološki čistim… Još kad bi nam i platežna moć pratila takve preporuke… U konačnici, potpuno je svejedno na kupovinu kakvih proizvoda se sveo ovakav blagdan. Sveo se… Stoga ćemo i dalje neosviješteno i priprosto kupovati crveno-zelene stolnjake, ubruse, ukrase koji znaju biti nesavršeno skrojeni, obojeni ili nacrtani, sitne figurice i plastične vjenčiće, nerazmjerne anđelčiće, čudnovate snjegoviće i vilenjake kojima je nakon blagdana ionako teško pronaći mjesto za pohranu. Ali, čovjeka veseli! Pričat ćemo o receptima i pripremi slastica i onda opet pripremiti, uglavnom one tradicionalne. Sjetit ćemo se raznih Božića, ali tek rijetko onih usamljenih. Sjećam se priče dragoga poznanika koji je jedan Božić proveo sam i gotovo bez ičega u velikom europskom gradu, kroz prozore kuća i stanova samo u prolazu gledao tuđi Božić. Koliko će naših sunarodnjaka tamo negdje po Irskoj, Njemačkoj ili još dalje, ove godine imati takav Božić?
U svom hodu prema Božiću, prema kraju kalendarske godine, sažet ćemo, još jednom, proteklu godinu. Objektivnost ovisi o trenutnom raspoloženju. Ipak, bit će teško ne sjetiti se pogleda radnika iz raznih Uljanika, reformi koje su same sebi svrha. Pa političkih transfera, izbora, predizbora, utaja i afera, najavljene promjene mirovinskoga zakona, cijena goriva koje variraju kao EKG snimka… E, da, stanja u zdravstvu, pa, kažu, škrtih turista, gužvi po cestama, nezadovoljnih učitelja, medicinskih sestara, vozača taksija, inertne gradske uprave i čudno organiziranoga odvoza otpada, stečaja, kaznenih prijava, uvijek novih službenih automobila za milijune nečijih novčanih jedinica, smjena i otkaza, i sveprisutne Europske unije koja, kao da neplanirano ima slobodan sat zbog nečijega nenajavljenog izostanka, pa ne zna kud bi sa sobom, ali zna da nekuda bi… I svakako, rijeka izbjeglica koje, poslane od nekoga nekuda, u prolasku lome društvene, civilizacijske norme, uzimaju zakon u svoje ruke i pri tom, neizbježno, doživljavaju egzistencijalne, osobne, ljudske drame… Moj Bože, kakav kaos…
Sigurna sam da je puno bolje ostati na osobnoj razini, u svom malom svemiru. Biti sretan zbog rođenja djevojčica i dječaka u vlastitoj obitelji i krugu poznanika. Novoga života za bolji svijet, jer dok je ljudi bit će i nade i pokušaja. Biti tek nakratko shrvan zbog bolesti svoga bližnjega, puno više biti ponosan na njega i njegovu borbu da iziđe kao pobjednik. Shvatiti bolest kao priliku da ojačamo, shvatimo vrijednost preostaloga nam vremena. Kao i tugu zbog ljudi koji su tijekom protekle godine otišli zauvijek iz naših života, na ovaj ili onaj način. Bolje je sjetiti se lijepoga, zajedno provedenoga, ne žaliti za onim što neće biti. Jer neće! Nadmoć gubitku dajemo samo mi. Idemo dalje! A ljutnja ili tuga će proći. Sve prođe. Bog nam na put uvijek stavlja nove, dobre ljude. Treba biti sretan zbog uspjeha – naših poznanika, prijatelja, vlastite djece, bili svi oni mala ili velika djeca. A ako je ova godina bila baš teška, zahtjevna? Onda ćemo biti sretni jer je prošla, jer smo izgurali. Sljedeća će sigurno biti bolja. Mora!
O Božiću i o nama ljudima u njemu sve je već rečeno. Teško je prisjetiti se nečega novog, neispričanog. Svake godine tek žmirka čežnja u srcu za onim božićnim vremenom kada se manje bučno i potrošački slavilo, a više zajedno, stvarno zajedno, provodilo dane… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.ba
