Najbolji primjer za ovu integraciju je veza između živčanog i hormonalnog sustava posredstvom dijela mozga zvanog hipotalamus, kako anatomski tako i fiziološki. Hipotalamus, kao dio među-mozga, vezu s hormonalnim sustavom, ostvaruje putem signala koje šalje hipofizi.
Hipofiza je glavna žlijezda koja kontrolira rad svih drugih žlijezda. Nju na rad stimuliraju signali koje ona prima od hipotalamusa, a hipotalamus opet prima naređenja od njemu nadređenog centra, a najvjerojatnije se radi o kori velikog mozga. Dakle pod utjecajem ovih centara hipofiza počinje lučiti hormon koji stimulira rad štitne žlijezde. Ovaj se hormon naziva tireo-stimulirajući hormon (TSH). On se vezuje na receptore na štitnoj žlijezdi i kao posljedica toga dolazi do lučenja njezinih hormona. Ti hormoni se nazivaju trijodtironin (T3) i tiroksin (T4).
Najčešći simptomi
Štitnjača se nalazi odmah ispod grla, s obje strane dušnika. Sastoji se od dva režnja koja su međusobno povezana, tako da štitnjača ima oblik slova H. Težina joj je oko 20 grama. Osnovna funkcija joj je lučenje dvaju vrlo važnih hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4). Ovi hormoni igraju važnu ulogu u kompletnom metabolizmu organizma, tako da se kod bolesti štitnjače promjene očituju praktično na čitavom tijelu. Poremećaji rada štitnjače odražavaju se na čitav niz organskih sustava, ugrožavaju zdravlje bolesnika i bitno im smanjuju kvalitetu života. U ovom članku opisat ćemo najčešće simptome vezane za bolesti štitnjače, da oboljeli mogu i sami, koliko je to moguće, prepoznati oboljenje i obratiti se liječniku, tražeći da se urade odgovarajuće pretrage. Ne treba zaboraviti da konačnu dijagnozu, ipak, postavlja liječnik. Simptomi su različiti i ovise o tome o kojemu se poremećaju štitnjače radi, odnosno izlučuje li štitnjača previše hormona (hipertireoza) ili je tih hormona premalo (hipotireoza). Kao poseban entitet treba spomenuti subkliničku hipotireozu, kada laboratorijski nalazi pokazuju normalnu razinu hormona štitnjače i znaci hipotireoze mogu se ustanoviti tek pažljivijim pregledom pacijenta (blago povećanje TSH) i na osnovu tegoba na koje se pacijent žali (najčešće neobjašnjiv umor). Treba istaknuti važnost pravodobnog dijagnosticiranja subkliničke hipotireoze kod trudnica i to zbog činjenice da nedostatak hormona štitnjače u trudnoći može nepovoljno utjecati na zdravlje ploda.
Hormoni štitnjače djeluju tako da se vezuju za odgovarajuće receptore u ćeliji, i na taj način stimuliraju proizvodnju (sintezu) odgovarajućih bjelančevina, koje su neophodne za normalno funkcioniranje organa i tkiva. Kod hipertireoze, proizvodnja velikih količina bjelančevina ima za posljedicu pojačanu aktivnost čitavog organizma, a to za sobom povlači povećanje intenziteta bazalnog metabolizma. Intenzitet bazalnog metabolizma je minimalna količina energije (hrane) koja je potrebna za održavanje organizma u stanju potpunog mirovanja. Kod pojačanog rada štitnjače intenzitet bazalnog metabolizma povećava se za 50-100%. Izravna je posljedica da oboljeli uzimaju više hrane, ali, unatoč tome, ne debljaju, nego im je težina ista ili čak manja nego što je bila. Osim toga, zbog pojačane sinteze bjelančevina, a samim tim i enzima, dolazi do nedostatka gotovo svih vitamina, jer oni ulaze u sastav mnogih enzima koji se ubrzano proizvode. Pored vitamina pojačana je i potrošnja minerala, posebno selena i cinka. Zbog toga oboljeli od hipertireoze moraju uzimati više vitamina i minerala hranom nego što su potrebe zdravog organizma. Kod hipotireoze je stanje potpuno obrnuto. Oboljeli uzima jednako ili često manje hrane, ali se, unatoč tome, goji. Kod njih je intenzitet bazalnog metabolizma izrazito smanjen.
Hipertireoza stimulira pojačanu potrošnju masti, što organizam tjera da iz krvi povlači kolesterol i razina kolesterola u krvi je smanjena. Obrnuto, hipotireoidne osobe redovito imaju visoku razinu kolesterola u krvi, što značajno povećava rizik od nastajanja ateroskleroze i kardiovaskularnih oboljenja.
Tabela 1 – simptomi oboljenja štitnjače
|
Promjene funkcije | Hipertireoza (pojačano lučenje hormona štitnjače) | Hipotireoza (smanjeno lučenje hormona štitnjače) |
| Koža | vlažna, nepodnošenje topline, pojačano znojenje | suha, nepodnošenje hladnoće, smanjeno znojenje |
| Puls | ubrzan (i do 120 otkucaja u minuti ) | usporen |
| Težina | često smanjena, unatoč povećanom apetitu | normalna ili povećana |
| Ukupni kolesterol | smanjena razina u krvi | povećana razina u krvi |
| HDL (dobri kolesterol) | snižen | normalan ili snižen |
| LDL (loši kolesterol) | snižen | povišen |
| Refleksi | ubrzani | usporeni |
| Intenzitet bazalni metabolizam |
povećan za 50-100% |
smanjen |
|
Menstrualni ciklus | privremeni ili potpuni izostanak menstruacije | prekomjerno ili učestalo menstrualno krvarenje |
|
Mozak |
nervoza, nemir, nesanica | sporo razmišljanje, nemogućnost koncentracije, odsutnost |
| Potrebe za inzulinom | povećane | smanjene |
Slične razlike primjećuju se i na koži. Pojačana potrošnja energije u uvjetima hiperaktivnosti štitnjače uzrokuje pojačano znojenje i vlažnu kožu, uslijed čega je i temperatura tijela povišena. Zbog toga ovi bolesnici teško podnose vrućinu, pogotovo u ljetnim danima. Smanjen rad štitnjače, obrnuto, uzrokuje suhu kožu, oboljeli se ugodno osjećaju u ljetnim danima, ali im je zimi redovito hladno. Srčani ritam kod hipertireoza je ubrzan. To je, zapravo, normalna reakcija srčanog mišića na hiperaktivnost organizma. Broj otkucaja srca premašuje 120 u minuti, a povećan je i tlak. Uslijed toga liječnici su često prisiljeni oboljelima davati odgovarajuće lijekove, da bi smanjili srčano opterećenje. Posljedica svega ovoga je i nervoza, praćena nesanicom. Oboljeli osjeća umor, ali unatoč tome ne može spavati. S druge strane, osobe kod kojih je aktivnost štitnjače smanjena, dugo spavaju, odsutni su, teško uče i imaju problema s koncentracijom, što se često loše odražava na posao koji svakodnevno obavljaju.
Smanjena količina hormona štitnjače često kod žena izaziva menoragiju (prekomjerno menstrualno krvarenje) ili polimenoreju (učestala menstrualna krvarenja). Međutim kod nekih bolesnica, potpuno suprotno, smanjen rad štitnjače može prouzročiti amenoreju, odnosno potpuni izostanak menstrualnog krvarenja. Kod žena s hiperaktivnom štitnjačom najčešće promjene vezane za menstrualni ciklus su oligomenoreja (smanjeno menstrualno krvarenje) ili potpuni izostanak menstruacije. U oba slučaja česta je posljedica neplodnost.
Ovo su najčešći simptomi koje izaziva nepravilan rad štitne žlijezde. Nadamo se da će onima kod kojih nije dijagnosticiran neki od poremećaja rada štitnjače pomoći da ga prepoznaju i urade odgovarajuće pretrage. Kod većine oboljelih svi simptomi nisu podjednako izraženi, ali će neke od njih svakako prepoznati, ovisno o kojemu se oboljenju štitnjače radi.
Vučja noga – Lycopus europaeus
Stoljećima su se ljudi u liječenju različitih bolesti oslanjali na tzv. narodnu medicinu koja se bazirala na korištenju ljekovitih sastojaka dobivenih iz biljaka. Vremenom je svaki narod, ovisno o bolestima s kojima se susretao, stekao vlastito iskustvo i ovladao vještinom liječenja biljkama, razvijao ga i prenosio na sljedeće generacije. Razvojem suvremene medicine početkom dvadesetog stoljeća smanjuje se interes za biljne preparate i tradicionalna narodna medicina ostala je dio zdravstvene zaštite samo u nerazvijenim zemljama. Međutim u posljednjih dvadesetak godina stvar se potpuno promijenila i ponovno vlada veliki interes za biljne preparate i to upravo u razvijenim zemljama. Tako na primjer u Njemačkoj se na ove preparate, uključujući i dodatke ishrani, godišnje potroši oko 5 milijardi eura, ili oko 60 eura po stanovniku. Slično je i s ostalim zemljama Zapadne Europe, gdje sve više biljnih preparata liječnici izdaju na recept, dok su se nekad mogli registrirati isključivo kao dijetetski proizvod. Razlog velikog interesa za biljne preparate treba tražiti u činjenici da je suvremeni način života, koji je između ostalog sa sobom donio stres, korištenje štetnih kemikalija u proizvodnji hrane, pojavu novih materijala opasnih po ljudsko zdravlje i onečišćenje okoliša, što je uzrokovalo pravu epidemiju bolesti koje su donedavno bile rijetke, a u čijem liječenju suvremena medicina nema zadovoljavajućih rezultata. Ovdje prije svega mislimo na autoimuna oboljenja, alergije, hormonske poremećaje, pad imuniteta i veliki porast oboljelih od kardiovaskularnih bolesti i zloćudnih tumora.
Tako su danas na zapadnom tržištu najtraženiji biljni proizvodi od biljke ginka (lat. Ginkgo biloba) za kardiovaskularne bolesti, dok je na drugom mjestu po prodaji gospina trava ili žuti kantarion (lat. Hypericum perforatum) za liječenje stresa i depresije. Među deset najtraženijih biljaka su i kopriva, glog i imela koje su naši preci stoljećima koristili za čišćenje organizma i kao pomoć kod srčanih bolesti. Posebno mjesto biljni preparati zauzimaju u sprečavanju nastanka spomenutih bolesti i oni danas zajedno sa zdravom ishranom predstavljaju temelj preventivnog djelovanja i osiguravaju dug i kvalitetan život.
Bolesti u čijem liječenju medicina ne postiže zadovoljavajuće rezultate su i oboljenja štitnjače. Liječnici kod bolesti štitnjače liječe posljedice poremećaja rada štitnjače (dodavanje hormona štitnjače – Letroxa ili Eutiroxa kod hipotireoze ili propisivanje atirazola, PTU ili favistana kod hipertireoze). U konačnici pribjegavaju radikalnim metodama kao što su operacija ili tretiranje štitnjače radioaktivnim jodom, ali nemaju nikakvu mogućnost da bilo kojim lijekom štitnjači vrate njenu normalnu funkciju.
Jedna od biljaka koja se dugo koristila u narodnoj medicini kod oboljenja štitnjače je vučja noga (lat. Lycopus europaeus), a u ljekarnama se može nabaviti pod liječničkim nazivom Lycopi herba. Biljka naraste do visine od oko 1 m. Može se naći u cijeloj Europi na vlažnim staništima u okolici ribnjaka, rijeka i potoka. Ima četvoro-bridastu stabljiku koja je razgranata u gornjem dijelu. Listovi su joj rasperani. Cvjetovi su bijeli, sitni sa crvenim pjegama skupljeni u pazuhu listova. Biljka se bere u vrijeme cvjetanja (od VI. do IX. mjeseca) i bere se čitav nadzemni dio bez korijena. Tvari koje vučju nogu čine ljekovitom su tanini, eterična ulja i smole. Od osušene vučje stope pravi se čaj, dok se na zapadu može naći ekstrakt biljke. Čaj se priprema tako da se jedna čajna žlica (oko 1 g) suhe biljke prelije se s 2 dl ključale vode i poklopi. Nakon 10 minuta procijediti i piti u jutro i navečer pola sata prije jela. Čaj je najbolje piti gorak ili zasladiti s malo meda. Med se ne smije stavljati u vruć čaj. Čaj treba uzimati dulje vremena (barem 2 mjeseca).
Pomaže kod lupanja srca koje nastaje kao posljedica prejakog izlučivanja hormona štitnjače (hipertireoza). Ako se troši u preporučenoj količini nema štetnih posljedica. Treba napomenuti da oboljeli uz medicinski lijek za bolesti štitnjače usporedo, kao dopunsko liječenje, mogu uzimati i čaj od vučje noge ali ne smiju sami, bez odobrenja liječnika, prekidati medicinsko liječenje.
Autori ovog teksta razvili su biljnu mješavinu koja značajno pomaže kod oboljenja štitnjače i danas se smatra jednim od najboljih biljnih preparata za bolesti štitne žlijezde, posebno za multinodozne strume, tope čvorove i toksične adenome. U sastavu ovih preparata je i vučja noga.
