Predstava je prvi put izvedena prije 10 godina, a povod ovog ponovnog izvođenja bilo je obilježavanje 600 godina od prvog pomena Guče Gore u pisanim izvorima.
Predstava obrađuje temu trostrukog stradanja i obnove gučogorskog samostana kroz povijest i obuhvaća razdoblje od 1400. godine do danas, a rađena je po tekstu fra Velimira Valjana.
Ova dokumentarno-koreografsko-poetska predstava, kako je HK Travnik opisuje, rijedak je primjer ambijentalne predstave koja se izvodi upravo na lokaciji o čijoj povijesti i govori. Time se stoljećima neraskidiva veza samostana i katoličkog naroda Lašvanske doline potvrđuje i danas i omogućuje da poruka „od nevolja jači” odjekuje daleko u budućnost.
„Ova predstava gradi mostove između prošlosti i budućnosti. Ona nije samo spomen na ono što je bilo, nego i svjetionik onoga što treba biti. Jer, ako su naši preci mogli graditi, voljeti i vjerovati dok je sve oko njih gorjelo, i mi danas možemo graditi mir, čuvati vjeru i širiti ljubav.” – o predstavi je rekao redatelj Anto Bilić.
Riječi fra Velimira Valjana, kojima je u svom dramskom tekstu dao zadatak da budu čuvarica istine, ovom predstavom oživljavaju pred novim generacijama i postaju produženi trag tinte franjevačkih kroničara koji su kroz povijest vjerno zapisivali sve usude fratara i naroda kojem su služili. Time je sama predstava nastavak misije zajedničkog očuvanja sjećanja i istine o stoljećima obilježenim brojnim nedaćama, ali hranjenih vjerom i dobrotom koje fratri puku propovijedaju i danas.
Predivan ambijent samostana, uz glazbu Miroslava Matoševića, scenografiju Mateja Baškarada, kostime Lidije Bilić, tonsko i svjetlosno majstorstvo Domagoja Stojaka i glumačku izvedbu mnogobrojnog ansambla, garant su da će ova predstava, kao emotivno svjedočanstvo i vizualni spektakl, dugo ostati u sjećanju svih onih koji su je pogledali.