Ukupna dužina granica Bosne i Hercegovine je 1537 km. Od toga se na malom dijelu dužine od 24 km bosanskohercegovačka zemlja dotiče s morem. Na tom mjestu smjestio se Neum i zauzeo 0,48 % ukupne površine države kojoj pripada, a tih manje od 1 % dovoljno je moru da radi ono što najbolje zna: da grije, hladi, tješi, prijeti, sjaji, pročišćava, inspirira, povezuje, liječi, hrani… More neprestano stvara i daje i zato je na nebrojene načine vrijedno onima na čijoj obali ostavlja svoj trag – nekada šljunak, nekada oštre stijene, a nekada jednostavno, baš kao u Neumu, poneku školjku.
Župa Gospe od Zdravlja Neum osnovana je prije 50 godina, 1. veljače 1974. dekretom biskupa Petra Čule. Za prvoga župnika imenovan je don Ante Ivančić i 1976. godine joj je dodijeljeno zemljište za izgradnju župne kuće, ali ne i za izgradnju crkve. Zemljište i dozvola za izgradnju crkve dobiveni su desetak godina poslije zahvaljujući tadašnjem župniku don Šimi Pavloviću i njegovu nasljedniku don Aleksandru Borasu. Uz postavljene jasne uvjete tadašnjih vlasti da crkva mora biti udaljena i skrivena svakom pogledu te da se ne smije vidjeti s magistrale ni s mora, Neum je u svom zaleđu dobio crkvu Gospa od Zdravlja čiji oblik podsjeća na školjku.
IZ ŽUPNE STATISTIKE (razdoblje od 50 godina):
1528 krštenja
1640 krizmanika
539 vjenčanih parova
517 sprovoda na području župe
15 svećenika i 2 đakona, na službi
Vedro nebo, vedri ljudi
Posjet ovoj župi sredinom veljače rezultirao je šetnjom pustim gradom, ali i živahnim razgovorom s domaćinima u župnoj zgradi, što nam je dalo potpuno realan uvid u dva lica župe čija živost mimo ljetnih mjeseci izvire upravo iz crkvene zajednice. Don Mladen Šutalo, župnik; Josip Njavro, pomoćnik načelnika Općine Neum; s. Bertila Kovačević; Vera Konjevod, ravnateljica Osnovne škole Kardinala Stepinca i članica molitvene zajednice; don Mate Galić, đakon i don Ante Jukić, župni vikar pričali su nam o prednostima i nedostacima života u župi.
Svi sugovornici suglasni su oko toga da je Neum specifično mjesto jer je sav fokus usmjeren njegovu razvoju kao turističkoga mjesta. To je njegova najveća prednost, ali istovremeno i najveći nedostatak jer stanovništvo živi isključivo od turizma pa Neum svoj potencijal ostvaruje samo u vrijeme ljetne sezone. O svom kraju svi pričaju s jednakom ushićenošću, ljubavlju i optimizmom ispunjeni vedrinom neba ovoga dijela Hercegovine. I svi su na trenutak zbunjeni mojim pitanjem o tome na koji način surađuju župa i općina… jer jedno je neodvojivo od drugoga. Na ovo pitanje svi odgovaraju istovremeno jer se svi osjećaju dijelom odgovora, a zaključak donosi župnik: „Suradnja dolazi prirodno jer su svi župljani stanovnici općine, tako da svatko na svoj način i kroz svoj posao daje svoj doprinos Crkvi kao i Crkva općini. Sve je isprepleteno. Mještani su župljani, pa se ne pravi neka razlika, a što god je potrebno – obostrano stojimo na raspolaganju jedni drugima bilo da je riječ o humanitarnim aktivnostima, pomoći bolesnima, suradnji u odgoju mladih ili kreiranju duhovnih i kulturnih sadržaja.”
Kao i svako drugo malo mjesto i Neum ima svojih problema. Nekada u okolini Neuma nije bilo neobrađene parcele, a sad svi traže brzu i laku zaradu, a od toga profitiraju najviše kladionice. Također, koliko god turizam u Neumu donosi određene ekonomske prednosti, s druge strane, tijekom godine veliki je nedostatak radnih mjesta. Okolna mjesta koja gravitiraju župi sve su pustija, polagano se gase i nestaju, a iz Neuma mladi odlaze na školovanje u druge gradove i države i najčešće gdje odu tu i ostanu. Bez turizma, Neum je prepušten sam sebi i djeluje kao da se tijekom godine sav njegov potencijal zaboravi. A čist zrak, kratka i blaga zima, plodno okolno tlo i 260 sunčanih dana u godini, cjelogodišnje su karakteristike ovoga kraja. Ipak, sugovornici mi ne dozvoljavaju da se predugo zadržim na razmišljanju o naličju ove župe. Župnik don Mladen naglašava: „Na što god pomislim, obuzme me ponos na ovu župu i njezine vjernike. Nije sve savršeno, daleko od toga, ali se osjeća duh zajedništva, ljubavi i žive vjere. Redovita nazočnost na misama i pobožnostima znak je duboke vjere ovoga naroda.”
Župnikova poruka župljanima:
Na jednom mjestu pronašao sam predivnu rečenicu, koje smo svi manje-više svjesni, a glasi: Prošlost ne možemo vratiti, budućnost ne možemo ubrzati, živimo sada. U tom duhu želim da i dalje budemo zajednica vjere, nade i ljubavi. Neka nam svaka sv. misa, molitva, djelo ljubavi budu korak bliže Bogu i jedni drugima. Budimo ustrajni u molitvi, solidarni s onima koji su u potrebi i radosni svjedoci evanđelja. Neka nas u svemu tomu zagovara naša Nebeska Majka Marija, Gospa od Zdravlja.
„Kad dumo zove, može!”
Župa danas broji oko 850 obitelji i oko 2400 vjernika koji su tu stalno, a ovom broju treba pridodati i sve one koji studiraju i rade izvan Neuma. Dva su centralna vjerska objekta u župi: župna crkva Gospe od Zdravlja i novosagrađena crkva sv. Nikole, a tu je i crkva sv. Ante koja je sagrađena 1904., srušena 1945., a potom obnovljena 1958. godine.
Župna zajednica je aktivna u svakom pogledu, posebice dolascima na svete mise i to ne samo nedjeljom nego i radnim danima kada se moli krunica, klanja pred Presvetim oltarskim sakramentom ili posjećuju razna duhovna predavanja. Svake subote mladi održavaju susrete i angažirani su u svemu onomu što je potrebno za funkcioniranje jedne župe: sviraju, pjevaju, mole, čitaju.
Zahvaljujući don Aleksandru Borasu u Neumu su godine 1980. svoju kuću otvorile i časne sestre Služavke Malog Isusa. Danas tu žive i djeluju s. Bertila Kovačević, s. Adelina Bošković i s. Atanazija Nataša Ćužić, a njihov pastoralni rad je najviše usmjeren brizi o bolesnima i nemoćnima.
U ubrzanom tempu koje nam nameće moderni stil života, Župa Neum je jedna od rijetkih oaza u kojoj se još uvijek živi umjerenim ritmom. Poseban ponos njezinih župljana izaziva to što su ostali vjerni tradicijskim obiteljskim i vjerskim vrijednostima i što, za razliku od nekih drugih sredina, kod njih nisu rijetkost obitelji s troje i više djece. A sva ta djeca rado provode vrijeme u krugu Crkve, u što smo se i sami uvjerili kada se, po završetku školske smjene, prostor oko crkve i župnoga ureda ispunio dječjim glasovima među kojima se svako malo jasno izdvajao uzvik „Dumo!” – kako se u Neumu i okolici naziva svećenik. Djeca se tu dolaze igrati, ali dolaze i na župni vjeronauk koji vodi đakon don Mate Galić koji često, u radu s djecom, pored uloge vjeroučitelja preuzima i ulogu nogometnoga suigrača.
Za razliku od većih gradskih sredina, u Neumu je odnos župljana i svećenika mnogo prisniji, a karakterizira ga neposrednost u komunikaciji i međusobno povjerenje. Župnik potvrđuje da se rado pridruži proslavama i druženjima župljana, ali uvijek imajući na umu to da je: „Svakome drago kad dođe svećenik, a još draže kad ode.”
Djeca se rado odazivaju na sve aktivnosti koje Crkva organizira, a rado pomažu i preuzimaju i obaveze ministranata. Sve to ne bi bilo moguće bez povjerenja koje roditelji imaju u svećenike, a ni bez poštovanja župnih djelatnika prema svojim župljanima kojim to povjerenje svakodnevno opravdavaju. Zato, kad u Neumu dječje pitanje roditelju glasi: „Mogu li ići pomoći u Crkvu?”, odgovor obično biva „Kad dumo zove, može!”.
Tradicija i običaji
Neum je bogat kulturnim nasljeđem i tradicijama koje se njeguju i prenose s generacije na generaciju. Neke od njih su: Pasija – uprizorenje Muke Isusove uživo kod mjesnoga spomen-obilježja, umjetnička kolonija koja se u Neumu održava već 25 godina, sportske aktivnosti koje okupljaju mlade iz različitih župa promovirajući zajedništvo i zdrave životne navike, duhovni koncert koji okuplja zborove i bendove mladih koji aktivno sudjeluju u svojim župama i tako slave Boga, a tu je i HKUD Linđo koji njeguje tradicionalne pjesme i plesove ovih krajeva.
U sklopu župne crkve 2007. godine otvorena je ustanova Muzej i galerija Neum. U muzeju se čuva više od 500 artefakta pronađenih na području općine Neum među kojima se najvrjednijima smatraju nalazi iliro-grčkih kaciga, fibula, omega igala i ukrasne keramike iz 5. st. pr. Kr. s lokaliteta Vidića guvno. Galerija sadrži blizu 400 umjetničkih djela umjetnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, uglavnom onih koja su nastala tijekom umjetničke kolonije koja se tradicionalno održava u Neumu.
Muzej i galeriju Neum smo posjetili pred sam odlazak iz Neuma i to bi mogla biti priča za zasebnu reportažu, međutim ono što je meni privuklo posebnu pažnju jesu fosili školjaka koji su pronađeni u zaleđu Neuma na 500 m nadmorske visine. Odjednom mi je postao jasan taj motiv školjke koji se ponavljao i provlačio kroz priču tijekom čitavoga posjeta župi. Poznato je – ne pravi svaka školjka biser, ali je izgleda nedovoljno poznato da je Župa Neum školjka koja upravo taj biser ima. Crkva Gospa od Zdravlja kao školjka čuva život unutar svoga čvrstog oblika i još čvršće vjere. I dok Župa i Općina Neum čekaju da njihov potencijal bude prepoznat kao biser koji nose, Crkva ostaje ono što zajednicu drži na životu i izvan sezone. Jer kao što nam je potvrdio i fosil izložen u muzeju, školjka koja ima svoj biser ostavit će trag i stoljećima nakon što je više ne bude pa čak i ako se nalazi na mjestu koje se ne vidi s ceste, magistrale, a ni s mora.
