Svečanu sv. misu slavio je velečasni don Luka Lucić s fra Šimunom Orečom u crkvi Mati slobode na Jarunu u subotu, 5. 7. 2025.. Don Luka je njihov dugogodišnji prijatelj iz Njemačke, a fra Šimun od njihova boravka u Švicarskoj, koji im je bio na vjenčanju u Livnu prije 50 godina.
U svojoj prekrasnoj propovijedi don Luka je detaljno ispričao njihov dugogodišnji bračni život koji je bio pravi kršćanski i rodoljubni, plodan djecom (četiri sina) i desetero unučadi. Sva četvorica sinova (Grgur, Zvonimir, Branimir i Zdeslav) studirali su u Zagrebu iako su im roditelji živjeli u Njemačkoj. Otac Ivo je bio po zanimanju stomatolog. Mnoge usluge je siromašnima činio besplatno, posebno ratnim izbjeglicama naseljenim u okolici Ulma.
Dr. Ivo Jolić je uz brigu zubara i oca obitelji puno truda ulagao u kulturu naših iseljenika diljem Njemačke.
Dr. Ivo i Inga Jolić, rođ. Roguljić upoznali su se u Livnu prigodom Ingine posjete rodbini. Ubrzo se rodila i prva ljubav i odlučili su se za kršćanski brak. No, Ivo, koji je već 1971. promoviran na zagrebačkom sveučilištu u doktora stomatologije, nije mogao u bivšoj državi odmah dobiti posao, pa je otišao u Švicarsku u Huttwil i dobio posao u svojoj struci. Inga je čekala 6 mjeseci. Kasnije su se vjenčali točno u subotu 5.
Ivo iz Žabljaka kod Livna i Inga iz Žrnovnice kod Splita odlaze 1975. u Švicarsku gdje ostaju 3 godine i gdje im se 1977. u Aarau rodio prvi sin Grgur. Poslije odlaze u Berlin u Njemačku, gdje Ivo dobiva posao i ostaju također 3 godine. U Berlinu se rodio drugi sin Zvonimir 1978. Ivo u Njemačkoj tada nije mogao birati gdje će raditi, nego je to određivala Stomatološka komora Njemačke. Tako su Jolići 1980. godine stigli u Altheim kod Ulma, gdje su trebali stomatologa, a gdje će ostati sve do godine 2011., do Ivina umirovljenja.
U Altheimu kod Ulma Ivo i Inga sagradili su veliku novu kuću zajedno s ordinacijom i laboratorijem. Njihova obiteljska kuća bila je uvijek stjecište i okupljalište svećenika, časnih sestara, kumova, rodbine, prijatelja i poznanika.
Ivo je mnogima, nebrojenima, pružao besplatno svoje stručne usluge, osobito izbjeglicama u vrijeme Domovinskog rata.
A Inga je uz spomenute ugošćavala svojim kulinarskim vještinama i delicijama. Tako da se može reći da je njihova kuća bila i jedan od najboljih (ali besplatnih) restorana, gdje su svi uživali, a posebno svećenici i časne sestre.
Ivo je radio primarno u ordinaciji, a Inga je bila ta koja je bila pouzdana logistika. Ona je radi obiteljskih obaveza prekinula svoj studij. Inga je bila mutter courage (majka hrabrost) koja je sviđala poslove i po kući i izvan kuće u dogovoru s Ivom. Djeca su odrastala, išla su u školu, trebalo ih je voziti na razne aktivnosti kojih nije bilo u mjestu stanovanja. Inga je sve to stizala. To je mogla učiniti samo sloga i razumijevanje i beskrajna ljubav supružnika prožeta kršćanskom vjerom u Boga, koji im je davao snage i umijeća i koji ih je nagrađivao svojim milostima i darovima za sve ono dobro koje su oni i cijela obitelj činili drugima. I nema bolje nagrade od Božje.
Njegov rad na vjerskom, kulturnom i društvenom životu u biskupiji, posebno rad s Hrvatima na tom području, nije ostao nezapažen. Tako je 15. 11. 1992. dr. Ivo Jolić dobio značajno odličje te biskupije koje mu je uručio tadašnji biskup i kasniji kardinal dr. Walter Kasper. On je kod predaje medalje sv. Martina rekao je da su njegove posebne zasluge u tome što se istakao kao zauzeti vjernik-laik i kao član Obiteljskog odbora hrvatskih katoličkih misija. Kao liječnik-stomatolog pružao je bez ikakve nadoknade medicinsku pomoć mnogim prognanicima i sudjelovao u prikupljanju i slanju humanitarne pomoći u ratom ugroženu domovinu. Uz to, Jolić se zauzimao i na kulturnom polju, što je potkrijepljeno činjenicom da je on predsjednik svih hrvatskih kulturnih društava u cijeloj Njemačkoj, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice u Ulmu i potpredsjednik „Matice hrvatske“ u Geislingenu-Göppingenu. Ovim priznanjem biskup dr. Walter Kasper htio je svratiti pozornost njemačke javnosti na vrlo teško stanje hrvatskih vjernika kojih u toj biskupiji ima oko 90 tisuća. Zato je ovo priznanje izuzetno važno i to ne samo za dr. Jolića, nego i za sve Hrvate. To je znak da Crkva u Njemačkoj suosjeća s patnjama Hrvata u Njemačkoj ali i u patnjama zemalja njihovog rođenja.
Ovom prigodom izražavamo svoju zahvalnost zlatnom bračnom paru dr. Ivi i Ingi Jolić na njihovu uzornom kršćanskom braku, od srca im čestitamo i želimo da i dalje budu primjer mladima kako je i u današnje vrijeme moguće živjeti kršćanski brak. Ad multos annos!
(fra Šimun Oreč)
P.S.
I mi u Svjetlu riječi se pridružujemo lijepim čestitkama i želimo slavljenicima svako dobro! Nikad ne možemo zaboraviti kako je Ivo nesebično i besplatno pomagao i projekte Svjetla riječi u Njemačkoj. Neka vas, dragi Ivo i Inga, prati Božji blagoslov!
