O tome na osobit način govori primjer Dubrovačke Republike koja je brižno vodila računa da spriječi unos zaraze na svoje područje. U brizi za zdravlje žiteljā, Dubrovčani su u mnogome bili pioniri. Oni su prvi u svijetu uveli karantenu (1377), tj. izolaciju od 40 dana za strance koji ulaze na teritorij Republike iz krajeva zahvaćenih epidemijom kuge ili neke druge zarazne bolesti. Karantenu su prvotno organizirali na obližnjim otočićima, a u 15. st. u tu su svrhu izgradili lazarete koji su očuvani do danas. O brižno razvijanom zdravstvu govori i činjenica da je u Dubrovniku jedna od najstarijih ljekarni u Europi, smještena pri franjevačkom samostanu, s najduljim trajanjem.
Od ožujka ove godine (2020) suočeni smo s pandemijom planetarnih razmjera kakva nije poznata u povijesti. Riječ je o pošasti koronavirusa (COVID-19). Prevladava mišljenje da mu je podrijetlo u Kini (nehigijenska tržnica višemilijunskoga grada Wuhana). Ima i onih koji su uvjereni da je on u tom gradu laboratorijski proizveden te da je izmaknulo kontroli. U tom slučaju bio bi to još jedan čovjekov zahvat u prirodu zbog čega bi mu mogla stići, ili već stiže, visoka naplata. Činjenica je da je ta pošast duboko promijenila čovjekov uobičajeni način života. U svrhu zaštite od zaraze obustavljen je rad prosvjetnih institucija, zaustavljen promet, gospodarstvo je stalo, zabranjeno okupljanje ljudi u većem broju, kao i okupljanje vjernika u crkvama. Zdravstveni djelatnici su na najtežem ispitu izdržljivosti. U Bosni i Hercegovini u startu epidemije funkcioniranje zdravstvenoga sustava pokazalo je mnoge slabosti, kako zbog organizacijske nepripremljenosti tako i zbog manjka tehničke opreme. Stanje se postupno popravlja. U Hrvatskoj su se organizacijski solidno pripremili i pravodobno reagirali. Stožer civilne zaštite svakodnevno detaljno informira o prilikama. Stroge mjere se postupno ublažavaju uz neophodni oprez.
Crkveni i vjerski život u vremenu korone
Crkveni glavari su prihvatili sve preporuke epidemiološke službe i odredbe vlasti vezane za zaštitu od koronavirusa. Od sredine ožujka ne održavaju se mise s vjernicima. Tako je bilo tijekom Velikoga tjedna i na Uskrs u svim crkvama u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Imamo tek pojedinačne slučajeve gdje je župnik postupio drukčije. Iznimno je održana tradicionalna višestoljetna procesija Za križen na Hvaru (na popisu svjetske baštine UNESCO-a), uz odobrenje Nacionalnoga stožera civilne zaštite i uz posebne mjere opreza i s ograničenim brojem sudionika (najviše 15) u noći s Velikoga četvrtka na Veliki petak, uz nadzor lokalnoga stožera i policije čitavoga puta od 25 km. Sve je prošlo uredno kako je i zamišljeno. Dio medija je, po običaju, tih nekoliko pojava drukčijega župskog postupanja pretvorio u senzaciju, dok je vlasnik i urednik portala Indeks o hvarskoj procesiji napisao opskurnu objavu, uvredljivu za vjernike i civilizirane ljude, a podržali su ga oni iz „progresivne” ideološke branše.
U vrlo nepogodnom trenutku pandemije u Zagrebu se dogodio razoran potres 22. ožujka 2020. (5,5 stupnjeva po Richteru), kada su razorene mnoge zgrade u starom dijelu grada, među kojima i katedrala i brojne crkve. Mnoge su obitelji ostale bez svoga stana ili kuće te su morale tražiti drugi smještaj. Život je, nažalost, izgubila jedna djevojčica, a bilo ih je više od dvadeset ranjenih. Bio je to najteži potres u zadnjih 140 godina, tj. od 1880. kada je grad razoren u znatno jačem potresu nego je ovaj. (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
