Ova tradicija odaje počast mističnom iskustvu koje je sv. Antun doživio za života, a kojemu je svjedočio dobročinitelj koji je franjevačkom svecu dao mjesto za noćenje. Jedna verzija priče ispričana je u knjizi Život svetog Antuna objavljenoj 1895. godine.
Dok je sv. Antun putovao kroz Limoges, jedan pobožni dobročinitelj mu je dao smještaj i dodijelio mu sobu odvojenu od ostalih. Bila je noć kad je vlasnik, slučajno ili namjerno, prošao kraj svečeve sobe i opazio kako kroz proreze vrata izlaze zrake neobične svjetlosti. Da bi saznao što stvara tu svjetlost približio se vratima i vidio Antuna kako kleči kao u ekstazi i s čuđenjem promatra i miluje ljupko dijete rijetke ljepote, koje je nježno grlilo sveca. Razmišljajući o ovoj privrženosti djeteta i njegovoj nadljudskoj ljepoti, shvatio je da je to Isus Krist koji je, pod pojavom ljupkog djeteta, došao posjetiti svog vjernog slugu i ispuniti ga neizrecivom utjehom.
U kasnijim prikazima ovog susreta vidi se kako Dijete Isus, puno ljubavi prema svetom franjevcu, miluje lice sv. Antuna.
Mistična vizija ističe djetinju jednostavnost sv. Antuna i čistoću njegove vjere. Poznat je po svojim dubokoumnim propovijedima kao i po velikoj ljubavi i brizi za siromašne. Njegova svetost je bila toliko poznata u cijeloj Crkvi da je proglašen svetim manje od godinu dana nakon smrti.
Susret također podsjeća na Isusove riječi svojim učenicima: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 18,3).
Sv. Antun Padovanski bio je primjer takve vjere, a vizija koju je imao bila je posebna milost koja potvrđuje njegovo duboko jedinstvo s Bogom.
(Izvor: Aleteia)
