Ukrajina u kojoj, nažalost, bjesni rat zemlja je u istočnoj Evropi koja graniči s Rusijom na sjeveroistoku, Bjelorusijom na sjeveru, Poljskom, Slovačkom i Mađarskom na zapadu, Rumunjskom i Moldavijom ma jugozapadu te Crnim i Azovskim morem na jugu. Glavni grad je Kijev. Ukrajina je po veličini druga država u Europi (603 700 km2). Broj stanovnika je 45 665 281 (2011.).
Prvo javljanje imena Ukrajina bilo je 1187. godine. Etimološki riječ potječe iz staroslavenske riječi kraj/krajina što znači granični predjel ili vojna krajina. Svjesni Ukrajinci tumače tu riječ kao samostalnu kneževinu.
Što se vjerske pripadnosti tiče, 75 % Ukrajinaca su pravoslavne vjere, 5,5 milijuna priznaje se grkokatolicima, 2 milijuna su muslimanske vjeroispovijesti, 1,1 milijun su rimokatolici, a 5,3 % su ateisti, odnosno pripadnici drugih religija.
Ovdje ćemo se osvrnuti na jedno malo mjesto (s oko 300 stanovnika), ali veliko marijansko svetište Zarvanicu, koje se nalazi u Ternopilskoj oblasti u zapadnoj Ukrajini. Svoju slavu i izvan granica Ukrajine duguje ikoni Majke Božje Marije. Oko milijun hodočasnika svake godine posjeti tu čudotvornu sliku. Svetištem upravlja Ukrajinska grkokatolička Crkva, a poslužuju ga redovnici studiti. Povijest mjesta i ikone seže u 13. stoljeće. Postoji jedna legenda koja kaže kako se 1240. jedan redovnik u bijegu pred Mongolima okrijepio na jednom izvoru. Tijekom tog boravka pomolio se Majci Božjoj Mariji i zaspao. Marija mu se ukazala u snu. Kad se probudio, našao je ikonu na svom počivalištu. Obećao je da će na tom mjestu sagraditi kapelicu i u njoj čuvati ikonu. Vjerojatno je ikona postojala i prije, pa su je nakon najezde Mongola sklonili u mjesto Zarvanicu. Postoji i teorija, koja nije baš utemeljena, da su ikonu tamo donijeli Srbi koji su nakon kosovske bitke izbjegli u Ukrajinu.
U svakom slučaju, prvi zapisi o gradnji crkve potječu iz 1458. godine. U godinama 1662. – 1688. Zarvanicu su opljačkali i djelomično spalili Turci. Ikona je međutim spašena i čuvana u novosagrađenoj crkvi. Godine 1740. u crkvi u Zarvanici čuvala se još jedna ikona s likom raspetoga Isusa koju je te godine posvetio metropolit Atanazije Šepticki.
Prva kamena crkva sagrađena je 1754. godine i posvećena je Presvetom Trojstvu. U njoj je kamenim križem označeno mjesto prethodne drvene crkve. Papa Pio IX. Proglasio je Zarvanicu svetištem godine 1867. Tijekom Prvog svjetskog rata 1916. godine selo je stradalo. Obnova je završena 1922. Uz mnoge druge hodočasnike u Zarvanicu su dolazili i poglavari Ukrajinske grkokatoličke Crkve, među njima najpoznatiji su bili nadbiskupi Andrey Sheptytsky i Josyf Slipyj.
Ponovno uništenje dogodilo se tijekom razdoblja sovjetske okupacije u Drugom svjetskom ratu i poslije njega. Izgrađeni samostan studitskog reda, neposredno na izvoru, izgorio je do temelja. Crkva Presvetog Trojstva služila je kao skladište. Izvor vode je ograđen i djelomično korišten kao deponija smeća. Sovjetska milicija je 1946. zaustavila, zabranila i spriječila sve vjerske aktivnosti, a u Ukrajini je osnovana podzemna crkva. Marijina čudotvorna ikona i ikona raspetoga Isusa bile su sigurno skrivene u katakombama, gdje se slavila euharistija. Tajni sastanci održavani su po šumama u blizini sela Zarvanica, gdje je osnovano i tajno sjemenište, a tu su posvećeni i biskupi Ukrajinske grčkokatoličke Crkve. Dvadeset i pet blaženika mučenika proizišlo je iz toga razdoblja. Prvu javnu misu u Zarvanici slavio je 17. srpnja 1988., s preko 10 000 hodočasnika, biskup Pavao Wassylyk. Bio je to spomen na 1000 godina pokrštavanja Ukrajinaca. Veliki događaj za Ukrajinu, posebno za ukrajinsku grkokatoličku i rimokatoličku Crkvu bio je posjet Pape Ivana Pavla II. godine 2001. kada je u subotu, 23. lipnja, pred ikonom Majke Božje Zarvaničke izgovorio sljedeću molitvu:
O Blažena Djevice Marijo, Gospe od Zarvanice,
zahvaljujem ti na daru mog posjeta Kijevskoj Rusiji
odakle se svjetlo evanđelja širilo po cijelom ovom kraju.
Ovdje pred čudotvornom ikonom, koja
se čuva u ovoj crkvi svetog Nikole,
povjeravam tebi, Majko Božja i Majko Crkve,
svoje apostolsko putovanje u Ukrajinu.
Presveta Majko Božja,
raširi svoj majčinski plašt na sve kršćane
i na sve ljude dobre volje
koji žive u ovom velikom narodu.
Vodi ih svome Sinu, Isusu,
koji je za svakoga čovjeka put, istina i život.
Amen.
Dana 23. studenoga 1989. godine vjernici su slavili prvu službu Božju u novoobnovljenoj glavnoj crkvi, koja je najveća crkva u tom kraju i vidljiva daleko izvan sela. Dobro je uklopljena u krajolik i ima jednobrodni bizantski križno-kupolni tlocrt s pet kupola koje predstavljaju Krista i četiri evanđelista. Cijeli kompleks svetišta izgrađen je najvećim dijelom od donacija ukrajinske dijaspore jer je ekonomska situacija u toj zemlji još uvijek u ekstremnom siromaštvu.
Današnji „Marijanski centar Zarvanica” sastoji se od crkve Presvetog Trojstva (1754.) u kojoj se čuva originalna čudotvorna ikona Majke Božje Zarvaničke, te crkve Gospe od Zarvanice, crkve Naviještenja i kapele na Ljekovitom izvoru.
Gospino svetište Zarvanica jako je povezano sa svetištem u našem Međugorju. Tako se svake godine održavaju „Međugorski dani”. Mnogi Ukrajinci, posebno u ovo ratno vrijeme dolaze u Međugorje moliti se za mir u svojoj napaćenoj Domovini.
Kraljice mira, izmoli trajan mir Ukrajini i cijelom svijetu!
Opaska
Hodočasteći pješice od Krakova do Kijeva 2013. (pred „Prvi ukrajinski rat”), prošao sam i kroz Zarvanicu. U svom dnevniku od 24. 9. zapisao sam sljedeći tekst:
„Budući da se u blizini (Ternopila), oko 70 km udaljeno nalazi veliko marijansko svetište Zarvanica, izrazio sam subraći (franjevcima) svoju želju, da posjetim to mjesto (ukrajinski Lurd ili Međugorje), što oni rado učiniše i u kasno popodne me tamo dopratiše. Uistinu je ovo velebno svetište, koje me geografski podsjeća na Međugorje osobito po velikom trgu s bezbrojnim klupama, postajama krunice (20 na broj), križnom putu i prekrasnom bazilikom.
Postoji jedna legenda: (prije svog hodočašća 2011. iz Čenstohove do Levoče) čitao sam u jednom slovačkom vodiču, da su Srbi poslije kosovske bitke došli ovamo kao izbjeglice i sa sobom ponijeli čudotvornu Crnu Gospu, o čemu ovdje nema nikakva spomena. Ovdje je predaja, da je ikona s čudotvornim likom Majke Božje od Zarvanice, koja se nalazi u jednoj starijoj crkvi oko desetak kilometara udaljenoj od današnje nove crkve, donesena ovdje nakon što su Mongoli zauzeli Kijev 1240. godine.”
