Rijeke su jedan od glavnih izvora donosa plastičnog materijala s kopna u more koje se dalje kreće morskim strujama. Djelovanjem nekih od najvećih morskih struja na svijetu se stvorilo 5 cirkulacijskih sistema koji izgledaju kao usporeni vodeni vrtlozi: sjeverni i južni pacifički vrtlog, sjeverni i južni Atlantski vrtlog i vrtlog u Indijskom oceanu. Unutar tih velikih vodenih masa, kretanjem struja skupila se nevjerojatna količina otpada.
Najveći vrtlog otpada je sjeverno pacifički vrtlog gdje se procjenjuje da ima između 80 000 i 100 000 tona smeća, a površinom je 3 puta veći od Francuske! Prostire se središnjim Tihim oceanom između Havaja i Kalifornije, a sadrži oko 1,8 bilijuna komada plastike. Većinu tog otpada čine potrošni, odbačeni ili izgubljeni dijelovi ribolovnog alata, mreža i konopa, korišteni u legalnom i često u ilegalnom ribolovu.
Neke procjene govore da se godišnje u oceane iz rijeka izlijeva od 1,15 do 2,41 milijun tona plastike. Preko pola te plastike je gušće od vode, zbog čega ne tone. Jače plastike otplove daleko na pučinu kamo ih odnose struje, sve dok se ne nakupe u „prostirku” izvan djelovanja struja. Ulaskom u divovski vrtlog te nakupine smeće, plastika ostaje tu sve dok se, pod utjecajem sunca, erozije, valova i morskih organizama, ne raspadne u mikroplastiku.
Plastika usitnjena na mikro i nano veličine štetna je na mnoge načine. Raspadanjem se taloži na morskom dnu te sprječava kisiku dotjecanje do organizama kojima je neophodan život, poput alga, algi, nepokretnih i slabo pokretnih životinja te ostalih biljaka koje zbog nedostatka kisika slabe i ugibaju. Plutajuća plastika na sebe privlači i veže druge otrovne spojeve koji ulaze u probavni sustav morskih organizama te hranidbenim lancem ulaze i u čovjeka.
No to nije sve. Posljedica nakupina ovog smeća na godišnjoj razini je i smrt više od 100 000 kitova, dupina i tuljana, kao i rastući broj mrtvih morskih ptica i ostalih životinja koje u trbuhu imaju puno malih komada plastike koje su instinktivno pojele misleći da je to hrana.
Nizozemac hrvatskog porijekla Boyan Slat osmislio je 2018. godine sustav za čišćenje ovog otpada. Osnovao je neprofitnu organizaciju The Ocean Cleanup, sa sjedištem u Nizozemskoj. Dizajnirao je 20 milijuna dolara vrijedan sustav za čišćenje komada smeća koje pluta Tihim oceanom. Sustav prikuplja smeće na ovaj način: brod za sobom vuče goleme plutajuće cijevi ispunjene zrakom i duge oko 600 metara, tvoreći potkovastu zmijoliku barijeru. Barijera slobodno pluta nošena morskim strujama i vjetrovima.
Tri metra duga pregrada nastavlja se u dubinu od cijevi, pa otpad zadržava unutar zmijolike potkove, a morskim organizmima omogućuje nesmetano plivati i plutati oceanom. Nakon pola godine vraća ga se na kopno radi uklanjanja otpada i usmjeravanja na recikliranje.
Ocean Cleanup je 2019. godine proveo studiju i ustanovio da, ako se zagađenje ne smanji i ako se nastavi jednakom brzinom, do 2050. godine će u oceanima biti više plastičnog otpada nego ribe.
No, što se nas tiče otpad i plastika koja se nakuplja u dalekim oceanima? Pa, znajte da se plastika ne nakuplja samo tamo. Naše mora i naše rijeke i jezera su također zagađene raznim otpadom pa i plastikom. Važno je znati da je samo 2,5 % vode na Zemlji pitko, i da su količine iskoristive vode za život vrlo ograničene.
Naš planet Zemlja je, za sada, jedini poznati planet na kojem postoji život i zato, čuvajući vodu od zagađenja, postajemo čuvari Zemlje, a time i čuvari života. Može li za nas biti važnijeg zadatka od tog?
