Poznato je još i kao Crvanjsko jezero, jer je smješteno na istočnim padinama planine Crvanj. Inače jezero nosi naziv prema mjestu Ulog, najvećem nastanjenom mjestu koje se pak nalazi na samoj rijeci Neretvi, jugoistočno od jezera na 400 m nižoj nadmorskoj visini. Uza samo jezero na njegovom jugoistočnom kraju smjestilo se malo selo Jezero, danas polunapušteno, ali koje ipak ljeti oživi.
Jezero je veoma živopisno, a nalazi se na 1058 m nadmorske visine, te je nepravilnog elipsastog oblika, jer kos seoceta pravi jednu krivinu ka sjeveroistoku. Sama dužina jezera je oko 500 metara, širina oko 200 metara u ovisnosti o razini vode u jezeru. Oko dubine postoje dvoumljenja, te postoje podatci da je jezero duboko 20 m, dok drugi ukazuju na dubinu oko 25 metara. Ta dubina jezera je pomaknuta na stranu planine Crvanj odnosno na zapad, dok se prema istoku postupno smanjuje. Jezero je okruženo strmim padinama, te se od strane Crvnja nad jezerom nadvija vrh poznat kao Mali Vrh s visinom od 1274 m, a sa sjeverne strane imamo manji prijevoj ka selu Bak, te je prilično obraslo u bukovu šumu. Prema jugu imamo mali prijevoj na kojem se nalazi i cesta koja iz Uloga vodi za Nevesinje, te se tu ova jezerska dolina veže na visoravan Morine. Prema istoku se nalazi Neretva, te se od jezera uskom sutjeskom reljef spušta ka Neretvi.
Jezero sa svoje Crvanjske strane ima nekoliko manjih izvora ispod guste bukove šume, mada postoje tvrdnje da i u jezeru postoje brojni podvodni izvori. Kako voda redovito dotječe u jezero, tako i redovito istječe, kao rječica Jezernica. Jezernica pravi veliki broj kaskada i slapova jer svojim kratkim tokom savladava veliku nadmorsku visinu od jezera do Neretve. Za dugih i suhih ljeta uz visoke temperature, rječica zna i presušiti, što je evidentno zadnjih godina.
Ovaj utok vode i istok vode u jezero garantiraju opstanak jezerske ihtiofaune. Ona se sastoji od jezerske pastrve, poznate kao zlatovčica, te introduciranih šarana. Kako ribe obitavaju u optimalnim uvjetima, čistoj i relativno toploj vodi sa obiljem hrane dostižu i veće dimenzije. Tako su ulovljeni šarani od 7 kg, a pastrve od 2 kg. Jezero se u zimskom periodu zaleđuje, ali zbog dotoka svježe vode i redovitog istoka to nema utjecaja na ihtiofaunu.
Sama zona jezera je sa planinskom mediteranskom klimom, te nešto niže od jezera prema Ulogu nalazimo tipične termofine šume, sa crnim i bijelim grabom, crnim jasenom, kao i hrastom meduncem i cerom. Ljetne temperature su visoke i kreću se do 35 °C, dok su zimske i do -25°C, kada se hladne mase zraka spuštaju sa Crvnja i Morina. Prosječna godišnja temperatura je oko 8 °C. Ipak oko jezera vlada bukva, kao indikator umjerene i blaže klime. Količina padalina je relativno visoka i iznosi više od 1500 mm.
Kada je u pitanju fauna, ona je brojna i raznolika, te se ne razlikuje od one koju nalazimo na Crvnju ili Morinama. Veliki predatori su redoviti oko jezera – medvjedi i vukovi – dok se danas primjećuju i čagljevi. Srne su redoviti stanovnici okolnih šuma, kao i divlje svinje, dok na livadama oko jezera možemo naći i divljeg zeca. Samo jezero je bogato sitnom faunom – beskičmenjaci koji predstavljaju osnovnu hranu za ribe, među kojima dominiraju brojne vrste vodenih konjica.
Gmazovi oko jezera su brojni, od guštera do zmija otrovnica među kojima nalazimo poskoka i šarku. U jezeru možemo naći vodene zmije koje često plivajući po jezeru remete njegovu kao staklo ravnu površinu.
Ornito fauna vezana za jezero je skromna. Imamo na jezeru redovito divlje patke i čaplje, a uz Neretvu povremeno do jezera dolete i galebovi ali se ne zadržavaju dugo. Također pored jezera možemo primjetiti vodomare, čije se šareno perje presijava u bistroj vodi.
Flora jezera je interesantna, a dominiraju šaševi i site, dok u samoj vodi uz rub jezera nalazimo i žute lokvanje kao lijepe ukrase ove čiste vode, te mrijesnjak, site, trsku i šaš. Oko jezera nalazimo zeljaste biljke koje su svojstvene za okolna područja, odnosno planinu Crvanj i visoravan Morine.
Jezeru danas prijeti divlja gradnja jer su oko jezera privatni placevi, te se gradnja bliži jezeru sa sjevera i sjeveroistoka, dok je staro selo na jugoistoku i ne predstavlja prijetnju. Divljom gradnjom će u jezero dospjeti fekalne vode i definitivno ugroziti ihtiofaunu jezera, ali ne samo ihtiofaunu već i sav živi svijet jezera.
| Najpoznatija legenda o jezeru govori o njegovom nastanku. Priča započinje u neka davna vremena, kada je bježeći od vjetrova koji režu po goleti okolnih brežuljaka, svoj mir u dolini pronašlo selo od svega nekih četrdeset kuća. Tako je jednom prilikom u selo svratio neki siromašni stranac kome usmena predaja nije zapamtila ime, a koji je, po neobičnoj, ali vidljivo trošnoj nošnji sasvim sigurno bio stranac, te su sva vrata kuća ostala zatvorena, nitko mu nije dozvoljavao da konači kod njega. A sa svakim novim vratima koja su se pred njim otvarala, stranac je podizao glavu i promrzlim rukama koje je šibao hladan vjetar, molio da se ogrije, i za gutljaj vode, ne bi li ugasio žeđ. Od vrata do vrata, gubio je vjeru. Naposljetku, u najudaljenijem dijelu sela, u četrdesetoj kući, posljednjoj i najsiromašnijoj, ukazala se žena i ponudila mu konak. Imala je još troje djece, sve jedno drugom do uha, a svako u izderanoj odjeći. Tako je jedina osoba koja je bila siromašnija od stranca ponudila konak i spasila ga sigurne smrti na noćnoj zimi. Pošto su se okupili oko sinije, stranac je primijetio kako se žena susteže iznijeti jelo pred njihovog slučajnog gosta, a kada čovjek ustade, kucnu rukom o limenu pećicu i upita što je unutra. To je bila večera djeci. Nemavši šta drugo da im napravi, smotala je kravlju balegu u tepsiju, koju iz stida nije mogla iznijeti pred gosta. A kada je čovjek shvatio o čemu se radi, sam ode i otvori peć, a odmah zamirisa bijeli kruh. Brzo ga je izvadio i podijelio s gladnom djecom. Sutradan, pred zoru, stranac je naredio ženi da obuče djecu, i zajedno s njim izađe na uzvisinu iznad sela. Posljednje što se čulo od stranca dok se penjala uz strme padine iznad sela bilo je: „Dok se ne popnete na vrh ne okreći se za sobom, ni ti, ni djeca tvoja!” Sa prvim zrakama sunca što su izbijali kroz uljano nebo, na vrhu uzvisine, pogledali su na kuće. Nisu ih vidjeli! Na mjestu gdje je do sinoć bilo selo, sada se osijavala, još nemirna, zelena površina jezera. Neki kažu da se i danas, na dnu jezera nalaze zidovi i naziru rogovi starih kuća koje su ostale, a kao da nikada nisu ni postojali. |
| Morinsko jezero – Jezero Nalazi se južno od Uloškog jezera, a malo je poznato. Neznatnih je dimenzija – dugo 19 m, a široko 12 m – oko 180 m2. Samo Jezero se nalazi na lokalitetu Počivalo, što upućuje da su se kod njega često okupljali ljudi, te je time igralo značajnu ulogu kroz povijest ovog kraja. Danas u okolici ima još nekoliko sličnih jezeraca ali su ona nastala čovjekovom djelatnošću. I ovo jezerce je čovjek uređivao, a najviše je želio da mu poveća kapacitet jer je bilo idealno pojilište stoke. U tim namjerama nije uspio jer se voda samo kratkotrajno podizala i potom vrlo brzo nestajala, te je ono ostalo u prvobitnom obliku. Danas o tome svjedoči betonski zid sa jugoistočne strane jezera. Jezero nema neku znanstvenu vrijednost, a u vodi se mogu naći vodozemci, žabe i tritoni, te neki od beskičmenjaka. Ipak najveća ljepota je oko jezera jer ga okružuju velike livade po kojima jure divlji konji, a tu su i manja stada krava i ovaca. |
