Hrvatski je narod vjerojatno jedan od naroda koji ima najrazvijeniju marijansku pobožnost. Ako promotrimo pučke molitvene pjesme posvećene Mariji, možemo zaključiti kako naš puk i otajstvo Isusa Krista promatra kroz Marijinu ljubav. U pučkim pjesmama posvećenima Mariji posebno se uočava motiv Marije koja proživljava majčinske boli gledajući muku svoga Sina. Uzmemo li u obzir tešku povijest našega naroda, jasno je zašto se naš puk toliko suživio s Marijom, pogotovo s Marijom podno križa, i u njoj pronašao razumijevanje i oslonac u svojim nevoljama i molitvama.
U tekstovima pučkih molitava posvećenih Mariji naglašene su istine o njezinu bogomajčinstvu, djevičanstvu i posredničkoj ulozi u našem spasenju. U njima se očituje Marijina uzvišenost u puku, savršenost kojom ju je Bog izabrao i učinio dostojnom da bude majka njegova Sina. Katolici naših prostora uvijek su se utjecali Mariji vjerujući u njezinu zaštitu i zagovor kako u burnim povijesnim vremenima tako i u svakodnevnim zazivima. U srcima i molitvi našega naroda Marija ne samo da je majka Božja nego i naša nebeska majka, a u potrebama je najlakše uteći se majci.
Mariju se zazivalo prije i poslije počinka:
Pođe spati, Boga zvati,
a Mariju milovati.
Marija je Božja mati,
Sinka Boga porodila,
po krilu Ga položila,
uz nebesa uznosila.
Nebesa se otvoriše,
anđeli se pokloniše,
svete trube zatrubiše,
mrtve ljude probudiše.
Ustaj gori, mrtvi ljudi,
Bog vas viče da vam sudi.
Blago ‘nome kome milost,
teško ‘nome kom’ su
muke paklene.
***
Sveti Vide, vidi mene.
Sveta Gospe, krili mene.
Svi anđeli oko mene.
U anđela duga noć,
zovem Boga na pomoć.
Šta to gore škripuće?
Gospa Sina ninuće.
Šta to gore propada?
Gospa Sina popada.
Na moru su galice,
pomogle nas Isusove marice.
***
Križom se križam,
pod križ ligam,
križ nas čuva
sva čast do svita,
Bog i Gospa do vika.
O, Isuse i Marijo,
Josip s nama,
Gospa prid nama,
Božji anđeli oko nas,
Duh Sveti svrhu nas,
pribivajte s nama.
Zvonce zveči,
Gospa kleči,
Isus muku trpi.
Isuse moj,
Ti mi se smiluj,
neka bude trud i muka Tvoja
na spas duše moje
Amen!
***
Oj, Marijo, dan i noć
budi meni u pomoć.
A ja jadna kud ću sada,
ne pokori se, nemam kada.
Ako noćas umrem tužna,
osta Bogu uvijek dužna.
***
Dobro jutro, Gospe mila,
lip si porod porodila,
nebo, zemlju prosvitlila.
Ti prosvitli pamet moju
da ja vidim slavu Tvoju
po sve vike vikova.
Amen.
***
Dobro jutro, Gospe mila,
što si Isusa porodila,
nebo, zemlju prosvijetlila.
Ti prosvijetli pamet moju
da ja vidim slavu Tvoju
di anđeli uživaju,
slavu Božju dozivaju.
Ja se, Gospe, molim Tebi
da Ti mene uzmeš sebi.
Moja duša nije živa
ako Tebe ne uživa.
‘Ko se Gospi preporuči
od sebe ga ne odluči.
Sine Božji budi hvaljen
u sve vijeke vjeka
Amen.
Katolički puk u stihovima posvećenima Mariji suosjeća s njezinom boli dok je gledala muku svoga Sina:
Božji pivci zapivaše,
Božju Majku probudiše:
Ustaj, Djevo Marijo!
Judije Ti Sina provedoše,
za Njim vruće čavle pronesoše.
Kuda krvca kapijaše,
tuda trava cvatijaše.
Dva anđela s neba sađoše,
Božju krvcu u kiticu skitiše,
prid Boga je iznosiše.
Sam je i Bog govorio
‘ko bi ovu molitvicu molio
ujtra rano, a večeri kasno,
tri bi duše sahranio,
najprijem svoju,
pa očevu,
pa majčevu.
***
Gospa kleči na kamenu,
na kamenu nam na moru.
Ona roni suze svoje
niza svoje bilo lice.
K njoj dolazi sam Bog
i sveti Ivo Krstitelj:
Što je Tebi, sveta Divo Marijo?
Ne pitaj me, sam Bog i sveti Ivo Krstitelje,
imala sam Sinka svoga
najvišljega, najljepšega.
Dođoše židovi,
klete majke sinovi
od mene Ga oteše,
na muke Ga odvedoše.
Ustaj gori, sveta Divo Marijo,
pa pogledaj suncu istokome!
Ugleda’ ćeš dvanaest apoštola,
trinaestog Sinka svojega.
Dvaput korači,
treći put se s Njim poljubi.
Jesi mi, Sine, uskrsnijo?
Jesam Ti, Majko, uskrsnijo.
Živim na veselje mrtvim,
na duševno spasenje.
Amen.
***
Iđe Diva slavnom grobu,
sve cvileći i plačući,
a za križ se hvatajući:
O, moj križu, slavno drvce,
što ti primi Sina moga
više mrtva nego živa?
Isus s križa govorio:
‘Ko bi ovu molitvu govorio
na blagdanak,
na Veliki petak,
Bog bi mu da raj na umrli dan.
***
Crkvica se gradi,
tamjanom se kadi.
U njoj Gospa kleči
iz srca ječi,
iz knjiga Boga moli,
svoje suze grozne roni.
Tud naniđe sveti Petar:
Što Ti, Gospe, klečiš
iz srca ječiš,
iz knjiga Boga moliš,
Tvoje suze grozne roniš?
Kako neću klečat’,
iz srca ječat’,
iz knjiga Boga molit’,
svoje suze grozne ronit’!
Ja imala Sinka jedinka,
Džudije Ga oteše,
Na križ Ga propeše,
Zlatnu krunu skidaše,
trnovu nabiše.
Kuda krvce kapijaše,
tuda cviće cvatijaše.
Dva anđela dođoše,
u vinac uvinuše,
prid Boga nosiše.
Sam je Bog govorio:
‘Ko bi ovu molitvu izmolio,
tri bi duše sa’ranio:
najprije svoju,
pa očevu, pa majkinu,
pa svega puka kršćanluka.
***
Gorka muka i velika
od našega Gospodina,
po Ivanu Anđelistu koji
Gospin plač navisti.
Svi mu đaci redovnici,
Isusovi nasljednici
od te pjesme ostavite,
svemu puku navistite
pa plačite Gospodinu
koji za nas muku muči
On na križu dopustijo.
Sve se vojske pripremaše
da Isusa uvatiše.
Tude Njega uvatiše,
po dvoru Ga potlatiše
za Njegove svete bile vlasi.
Ugledala Gospa Majka,
ugledala Ivu plačna,
na srcu joj rana mačna.
Što, Ivane, za priliko
prižalosna teto moja,
podaj Juda meštra svoga
za trideset srebrnjaka.
Kad to čula Gospa Majka,
tud se ona prinemogla.
Na nju seke dotekoše
pa njoj kose sapletoše,
tužnu Majku okriviše.
Povikuje Mandaljenu:
Mandaljeno, seko moja,
kad si bila ti u volji,
budi meni u nevolji,
Ajde svlači bilo ruvo,
pa navlači mrko drugo,
pa ‘ajdemo udim putom,
zagrčut se mrkim skutom.
Oj, zapazi jedan zgradac.
Oj, povika drugi zgradac.
Ni tovara ni zatvara,
već ti udri Gospo natrag.
Jedan diže svoj’ desnicu,
dade Gospi iza uhicu.
Oj, kako je lako rani
da sam sebe zla obrani.
Na nos njoj krv poteče,
obrazac joj vas oteče.
Mandaljena tud pritče,
prima Gospu na krioca.
Kad se Gospi svit obrati,
poče Gospa preklinjati:
Čuj, Pilate gospodine,
šta učini moj Sin dragi,
moj Sin dragi, a Bog pravi?
U čemu Ga utvoriše,
pa Ga tako umoriše?
Uze Pilat ‘ladne vode,
on umiva ruke svoje:
Evo ja sam prav od krvi
k’o da nisam ni bijo.
Vodite Ga pravom sucu,
da mu pravi sudac sudi.
Ne vode Ga pravom sucu,
već Ga vode krivom sucu.
Krivi sudac govorijo:
Vi propnite Barabana,
a pustite Božjeg Sina.
Barabana svud prosaše,
Božjeg Sina okriviše.
Dadoše mu križ priteški
da On nosi na ‘nu goru,
na ‘nu goru Kalvariju,
na ‘no mjesto od ubojstva.
Kad se Isus potepaše,
slavna rebra pribijaše.
Za Njim idu mnoge žene,
sve učući i lačući.
Kud idete, mloge žene?
Kud idete, kog žalite?
Ne žalite žene mene,
već vi žal’te same sebe,
a i one sinke vaše,
koji mene na smrt daše.
Sve se žene povrniše,
Slavna Majka ne tjedaše
koja rada smrt ne dade.
Kad je došla bližu križa,
sve nastala sve plakala.
Na nju se Isus ne ispriči,
ne reče joj slavne riči,
ne reče joj Majko moja,
već joj reče ženo Božja.
Gori su mi plačci Tvoji,
već na križu muke moje.
Gore mi je uzdisnje,
već na križu podizanje.
Oj, Ivane, krsni kume,
evo tebi Majka moja.
Ako plače, utješi je.
Ak’ upadne, podigni je.
Nemoj Majko revati.
Ti ćeš meni spokoj dati.
Sine Božji, budi faljen
po sve vijeke vjekova
Amen.
U svojim stihovima, narod tematizira i bijeg u Egipat:
Oj Betleme, Betleme, šta se zgodi od tebe?
Zar ne poznaš Djevice, svete Bogorodice,
već je tjeraš od sebe usred zime studene?
Ona traži Josipa, pravednoga čovjeka.
Morala bi propasti, na studeni ostati.
On u polje odlazi, štalicu opazi.
Tu Marija noćila, Spasitelja rodila.
Za to čuše židovi da Marija porodi.
Među sobom govore da Isusa umore,
a Bog šalje anđele da Josipa upozore.
Ustaj, Josipe, i biži sa Isusom i Njegovom Majkom.
Uranila Marija stazicom.
Ustaj, biži s Isusom i Josipom.
Kad dođoše do Jordana
u tu veliku pustinju tu se čudo zgodilo,
nebo se otvorilo,
anđeli sletjeli, slavne pjesme složili,
na koljena pali,
Isusu se klanjali.
Marija je posrednica milosti. Moli ju se da nam isprosi oproštenje te da se spomene i promisli da ona može stanovito Isusa isprositi, a on će nami grije oprostiti. Često se u stihovima i spominje kako Marija moli Isusa za oprost svome puku: prosti Sinko, prosti diko, / za majčino slavno mliko, / Ti oprosti tomu puku, / za majčinu slavnu ruku.
Zvonce zveči, Gospa kleči
jer se svome Sinu moli:
Oprosti Sine tim grešnicima.
Isus Majci govoraše:
O Marijo, Majko moja,
kako ću ja njima oprostiti
kad se kunu krvi mojom,
kad se kunu mukom mojom?
Otresla se nebo, zemlja,
popada me krv i voda,
to se narodu ništa ne čini
po sve vijeke vjekova
Amen.
***
O, Divice plemenita,
o, ružice znamenita,
o, studenče vode žive,
o, čistoćo slavne Dive,
spusti nama slavne zrake
od milosti majke take.
Da nam sunce juri zađe.
Ja svu žest u juri prođe.
Za sve tvoje radosti
daj nama milosti.
Isprosi nam oproštenje,
mi smo Sinka svi stvorenje.
Spomeni se, draga Majko,
te promisli svakojako.
Ti si za nas uzvišena,
Božjom majkom učinjena.
Svi mi znamo temeljito
da ti možeš stanovito
Isusa isprositi.
On će nami grije oprostiti.
K’o gospoja svake dike
jer ti nije nigdje slike.
Nigdje slike ni prilike
jer si Gospe sasvim lipa
k’o gospoja privelika.
U nebeskim svetim korim
di divice gori stoje.
U Sunce su obučene,
u Misec su odivene.
Kruna njima sjajna zvizda.
O, čovječe, o grešniče,
kakav sada uzrok ima.
Kako Sveto pismo kaže
ti se pokaj, ispovidi,
s dragim Bogom grije vidi
jer od grija duša blidi
po razlogu i pravici
da pivamo svikoliki
slavnoj Majci i Divici
da nas u raj sad privede
i u vičnu slavu uvede.
Sine Božji, budi hvaljen
Po sve vike vikova
Amen!
Mariji su posvećeni najljepši epiteti. Ona je, kako je u stihovima vidljivo, Djevica plemenita, ružica znamenita, uzvišena, gospoja svake dike kojoj nije nigdje slike ni prilike, dobra, nježna poput cvita, Djeva slatka i ozbiljna, k’o no ptica golubica.
Marija je zaštita od pogibelji, zagovornica koja će nam dobro dati i koju je kao takvu i puk častio i ogrnuo se pod plašt njezine zaštite u vremenu opasnosti i traženja pomoći. Isus nam je darovao svoju Majku, a naš ju je puk uvijek štovao s ljubavlju i poštovanjem, držeći je svojom odvjetnicom i posrednicom o čemu svjedoči i početak jedne vjerske usmene molitve: Pozdravit ćemo dragu Gospu, / Majku Isusovu. / Draga Gospe, Majko Isusova, / Tebi se molimo i utječemo / i preporučujemo koračajući tako hrabro, i u najtežim vremenima, po Mariji k Isusu.