Želja je bila s ovim kipom prikazati lik svetog Ivana Pavla II. kao hodočasnika i dati mu doličnu posvetu nakon njegova pastirskoga pohoda Hrvatskoj 2003. godine. Bio je to posljednje ovozemaljsko putovanje ovog sveca u Lijepu našu, koje i danas odzvanja u srcima svih hrvatskih vjernika. Tko ne bi upamtio trenutak molitve današnjega sveca pred čudotvornom slikom Gospe Trsatske? Riječ je o dojmljivom kadru poljskoga pape, trajno uronjenoga u molitvu za bolju budućnost Katoličke Crkve.
Skulptura je brončana, visoka 2,8 m, teška oko jedne tone. Napravljena je kao prvi spomenik nakon Papine smrti 2. travnja 2005. Kip Trsatskoga hodočasnika blagoslovio je upravo na blagdan Gospe Trsatske 10. svibnja iste godine zagrebački nadbiskup Josip kardinal Bozanić. Spomenik je izliven u ljevaonici umjetnina zagrebačke Akademije likovne umjetnosti. Darovatelji su bili Vlada Republike Hrvatske, Grad Rijeka i Hrvatska turistička zajednica.
Pristup je bio standardan: iz mnoštvo skica, izabrana je jedna u klečećem stavu. Želio sam da bude što vjerodostojniji s obzirom na pogled Ivana Pavla II. Mnogo se surađivalo s fra Serafinom Sabolom, glasovitim franjevcem iz trsatskoga svetišta. On je na neki način koautor kipa. Nije bilo nikakvih ograničenja dok se radilo umjetničko djelo. Snimljen je i film o razdoblju od ideje do realizacije kipa, koji nažalost nikada nije montiran. Jedanaest godina kasnije, svaki vjernik koji hodočasti u Trsat pomoli se pored kipa Pape, Trsatskoga hodočasnika.
Neovisno o uspješnosti skulpture, papa Ivan Pavao II. je povijesna ličnost koja će uvijek okupljati ljude. Mnogi se i duže zadrže; kip je pomalo istrošen, dodirom mnoštva vjernika. Vjerujem da će mnoge molitve biti uslišane, jer je riječ o simboličnu mjestu za Rijeku i Hrvatsku. Dobio sam mnoštvo pozitivnih dojmova. Kip sv. Ivana Pavla II. jedno je od djela po kojima se i prepoznaje moj cjelokupni kiparski rad.
