Početna stranica » Transformacija jednoga povjesničara

Transformacija jednoga povjesničara

8 min

Gideon Greif je prihvatio sponzorstvo vlada za realizaciju njihovih ciljeva. Ulog mu je bio autoritet uglednoga znanstvenika, kojeg je na koncu, zanesen sjajem srebrnjaka, i proigrao!

Na prostoru bivše države pola je stoljeća vladala službena i nedodirljiva istina o ključnim temama prošlosti, ponajprije iz vremena Drugoga svjetskog rata i poraća, koju se nije smjelo dovoditi u pitanje. O nekim drugim povijesnim temama, itekako važnim, iz istoga vremena, nije se uopće smjelo govoriti kako se ne bi narušila slika društvenoga sustava koji se u svijetu predstavljao kao najhumaniji. Tu je sliku partijska kasta brižno čuvala u posebnim okolnostima i represijom.

Nakon raspada države i ratnih zločina 90-ih godina prošloga stoljeća, uzrokovanih velikosrpskom agresijom u okviru projekta Velike Srbije, nastavilo se još intenzivnije s krivotvorenjem povijesti napose zbog srbijanskih frustracija nakon izgubljenoga rata i neostvarenih planova. Velika je hipoteka zločina stvorena 90-ih: razaranje Vukovara, Dubrovnika, Bosanske Posavine, genocid u Srebrenici… Sve je to vodilo tomu da je srpska akademska i politička elita intenzivirala propagandne alate, ponajprije manipulacijom broja žrtava u Jasenovcu te nepriznavanjem genocida u Srebrenici. Pokušaj potiskivanja Srebrenice iz fokusa javnosti vodio je pojačanom isticanju Jasenovca, što filmom, što izložbama, što medijskom propagandom.

U tu svrhu već dulje vrijeme koriste se naručene usluge izraelskoga povjesničara Gideona Greifa (*1951), specijalista za židovsku povijest, napose za holokaust, s naglaskom na stradanje Židova u Auschwitzu. Tri desetljeća je radio u Izraelskom memorijalnom centru Yad Vashem u Jeruzalemu, te konačno kao sveučilišni profesor. Gotovo deset godina surađuje sa srpskim vlastima o temama Jasenovca i Srebrenice. Prihvatio je sponzorstvo vlade u Beogradu i entitetske u Banjoj Luci za realizaciju njihovih ciljeva, a to znači na propagandnoj ljestvici podignuti Jasenovac što više uvećavanjem broja žrtava, a Srebrenicu na istoj ljestvici spustiti što niže nijekanjem genocida i umanjivanjem broja stradalih. Ulog mu je bio autoritet uglednoga znanstvenika, kojeg je na koncu, zanesen sjajem srebrnjaka, i proigrao!

Krivotvorenje broja jasenovačkih žrtava

Srbijanska vlada je Gideona Greifa imenovala kustosom Izložbe o Jasenovcu – pravo na nezaborav u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku početkom 2018, kamo su dovezli, kako ističu, „sedam tona opreme i eksponata”. Naglasak izložbe je u tvrdnji da je u Jasenovcu ubijeno oko 800 000 zatočenika, što je suvremena znanost odbacila kao neprihvatljivo. U tom kontekstu nije zaobiđen ni kardinal Alojzije Stepinac, uz oštro protivljenje njegovu proglašenju svetim: „Njegova kanonizacija je sama po sebi zločin, a ljudi koji ga namjeravaju kanonizirati su zločinci”, izjavio je (2017) s visokom dozom bahatosti „veliki Gideon Greif”, kako ga je nedavno oslovio srbijanski predsjednik A. Vučić. Istini za volju, ovako ne govori znanstvenik nego dobro plaćeni politikant!

Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske oštro je prosvjedovalo zbog „falsificiranja povijesti” i „zlouporabe u političke svrhe” njujorške izložbe. Na prigovor iz RH zbog ustupanja prostora za prezentaciju krivotvorenih sadržaja, iz UN-a su odgovorili da su dali prostor za izložbu, ali da se ograđuju od njezina sadržaja(!). U razgovoru za Radio Deutsche Welle Greif je ustvrdio kako je u mnogim elementima „Jasenovac bio gori od Auschwitza”. To su riječi čovjeka koji uopće nije Jasenovac istraživao, nego se oslonio na ustaljenu sliku iz vremena bivše države te na propagandu aktualne srbijanske političke i akademske kaste. A na upit zašto hrvatski povjesničari nisu konzultirani u pripremi izložbe, Greif je odgovorio da on nije političar i da za to treba pitati srbijanske vlasti. U kontekstu izložbe, tiskao je knjigu Jasenovac – Auschwitz of Balkan (2018) na 700 stranica (prevedena i na srpski), čime je na „najbolji” način ispunio želje svojih sponzora!

Greif je krenuo po želji svojih naručitelja s preuveličavanjem broja poginulih u Jasenovcu, gdje su većina žrtava bili etnički Srbi, a njihov se broj uvećavao do 1,4 milijuna, premašivši čak i Auschwitz (1 100 000) iako je broj, koji je on promovirao u nizu medijskih istupa, znatno manji. „Rekao bih da je minimalni broj 700 000, a možda i više”, izjavio je na srpskoj televiziji 2019. god. „Dakle, ovo je početni broj. Možda oko 800 000 Srba, 40 000 Židova.” Tadašnji je ravnatelj Spomen-područja Jasenovac, Ivo Pejaković, izjavio: „Dr. Greif nije radio nikakvo istraživanje o broju žrtava logora Jasenovac. Koliko sam shvatio, on je jednostavno citirao procjenu od 700 000 ili više umorenih, što su bile službene brojke žrtava u vrijeme Jugoslavije. Tako je zanemario sva nova istraživanja koja su rađena posljednjih godina i desetljeća.”

Štoviše, koledž, gdje Greif predaje povijest (Ono Academic College), distancirao se od njegove kontroverzne knjige o Jasenovcu. U priopćenju je navedeno da, iako je njihov logo na naslovnici knjige, oni s tim nemaju nikakve veze. Ernest Herzog, izvršni direktor za operacije Svjetskog židovskog kongresa, prisjetio se posjeta Greifa 2019. kada je pokušao pridobiti potporu Kongresa da se organizira predstavljanje logora Jasenovac u Jeruzalemu. Herzog je odbio prijedlog jer je, kaže, uvjeren da Greif predstavlja „srpski nacionalistički narativ”, na što je dodao: „Ne tvrdim da je nekakav varalica, ali mislim da je završio na krivoj strani povijesti što se ovoga tiče jer na Jasenovcu nije istražio sve puteve, a potpuno je odbacio sav rad rađen 80-ih i 90-ih.

Efraim Zuroff iz Centra Simon Wiesenthal, koji se u Greifovoj knjizi spominje kao stručna osoba, ne slaže se s Greifom. Spomenuo je odlikovanja koja je Greif dobio od Srbije – uključujući Zlatnu medalju za zasluge u zemlji 2019. godine. Nadalje, rekao je da, iako nije mogao otkriti Greifove motive, „čini se jasnim da je dobio nagrade različitih vrsta i možda su te nagrade motivirale da proizvodi robu kakvu žele vidjeti ljudi koji su mu dali nagrade. Pitanje je što ste spremni učiniti da dobijete te nagrade”, rekao je Zuroff, dodajući da je „tužno vidjeti što se dogodilo ovoj osobi”.

Relativizacija genocida

Haški sud je donio presudu (2007) da je u Srebrenici počinjen genocid, a Generalna skupština UN-a rezoluciju (2024) kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Presudu nije prihvatila vlast Republike Srpske. Ona je stoga (2019) uspostavila deseteročlanu Neovisnu međunarodnu istražnu komisiju o stradanjima svih ljudi u regiji Srebrenica između 1992. i 1995. godine, na čije čelo je postavila Gideona Greifa. U svezi s tim trideset i jedan međunarodni stručnjak za ratne sukobe na prostoru negdašnje Jugoslavije potpisao je otvoreno pismo u veljači 2019. u kome se navodi da uspostava komisije „više nalikuje na revizionizam nego na istinski napor za utvrđivanje istine”. Kritizirali su i osobe koje su imenovane u komisiju, smatrajući ih pristranima, te da se radi o pokušaju osporavanja „genocida u Srebrenici i kampanje teroriziranja građana Sarajeva”.

Greif potpisuje opširan Izvještaj (1000 stranica) spomenute komisije, objavljen 2021, iako ne poznaje nijedan od ovdašnjih slavenskih jezika. U Izvještaju se tvrdi da masakr u Srebrenici jest ratni zločin, ali nije genocid. Neki pasusi Izvještaja doslovce su preuzeti iz drugih publikacija, bez navođenja imena autora, što izaziva sumnju na plagiranje. Greif je općeprihvaćeni broj od 8000 ubijenih bošnjačkih dječaka i muškaraca umanjio na 3714 i to „uglavnom vojnika koji su stradali u borbama”, a da je samo „nekoliko stotina civila” izgubilo živote. Taj Izvještaj kritizirao je zamjenik voditelja Svjetskog židovskog kongresa Menachem S. Rosensaft, kao „besramnu manipulaciju istinom”, dodavši da je Greif bio „korisni idiot srpskog vođe Milorada Dodika”, a „broj žrtava konclogora Jasenovac samovoljno podigao na 700 000 do 800 000” (Jüdische Allgemeine, 20. 1. 2022) premda je službeni broj u Spomen-području Jasenovac 83 145 žrtava, a i njegova vjerodostojnost je vrlo upitna jer se sve više otkrivaju lažni podaci na popisu umrlih u logoru. Dodajmo još da je utjecajni izraelski dnevni list Haaretz objavio 11. svibnja 2022. opširan članak: „Izraelski povjesničar optužen za izbjeljivanje Srebrenice, sada se suočava s optužbama za iskrivljavanje holokausta”. Na prigovore zbog negiranja genocida u Srebrenici, lakonski je odgovarao da on „kao Židov zna što je genocid”.

Zašto Greif nije istraživao logor Staro sajmište (Beograd), kroz koji je, prema procjenama, prošlo 100 000 zatvorenika od kojih su mnogi odvedeni po logorima u Europi, a u spomenutom logoru ubijeno je njih 48 000, među kojima i svi srbijanski Židovi, te je Srbija već u kolovozu 1942. proglašena prvom zemljom u Europi bez Židova (Judenfrei). Razumljivo, takvo istraživanje ne bi bilo po volji njegovim beogradskim sponzorima za koje je radio po narudžbi!

Uskraćivanje ordena

Ujesen 2021. njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier odlučio je dodijeliti odlikovanje Gideonu Greifu Savezni križ za zasluge (Bundesverdienstkreuz) za njegovu posvećenost istraživanju holokausta. No kako se proširila informacija o nijekanju srebreničkoga genocida, njemački predsjednik je nekoliko tjedana poslije (siječanj 2022) odlučio uskratiti mu dodjelu ordena. Zbog te činjenice i brojnih kritika iz akademske zajednice počeo se neuvjerljivo braniti da on nije u službi srpskih vlasti, da nije primio novac, a požalio se da mu stižu i prijetnje. Rezultat svega toga jest da je revidirao svoje gledište glede Srebrenice: „To je bila moja greška i to ćemo ispraviti”, priznavši da je u Srebrenici ubijeno 8000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. „Mi to prihvaćamo”, rekao je. To je učinio kad je uvidio da ne može braniti očitu krivotvorinu. Za njemački orden bilo je kasno!