Početna stranica » Svetica našeg vremena

Svetica našeg vremena

190 pregleda

Njene su sestre često u šali znale reći da bi pronašla ispriku i za samog vraga, a sama je rekla da jedini grijeh koji nikada nije morala ispovjediti je osuda drugoga

Naslov kako naručiti sveca nalazi se u knjizi Lea Maasburga Majka Terezija – osobni portret. Autor knjige je svećenik koji je pratio Majku Tereziju na njenim putovanjima te pamtio i zapisivao događaje iz njezinog života. Jedan od takvih događaja je i njezina potraga za svecem. Naime, Majka Terezija je htjela pronaći sveca za svoje gubavce, osigurati im molitelja i zaštitnika na nebesima. Bez imalo ustezanja priopćila je to papi Ivanu Pavlu II., i zahvaljujući njoj, Benedikt XVI. je 11. listopada 2009. proglasio Damjana de Veustera zaštitnikom gubavaca. Gubavci su dobili svog zaštitnika svetog Damjana, a nas su zadužili svojom najvjernijom majkom koju će papa Franjo 4. rujna podići na čast oltara.

Majka Terezija je svetica na koju se nije dugo čekalo, a nije ni trebalo, ta sveci se po djelima prepoznaju. Sama je jednom rekla za svetog Damjana: njega je već Biblija proglasila svetim jer je život dao za svoje prijatelje (Iv 15,13). Što reći i što napisati o budućoj svetici, a da ne povrijedimo njenu želju za neznatnoš­ću? Ta sama o sebi je sve rekla u svojim pismima i svojim djelima. Kada bi je ljudi radoznalo ispitivali o njenom životu, ona bi znala odmahnuti rukom i reći: Nerado govorim o sebi zato što ljudi onda govore o meni. A kada o meni govore ili pišu, onda puno manje govore ili pišu o Isusu.

Nailazila je na hvale i na osude i vjernika i nevjernika, nazivali su je humanitarkom, majkom, zvijezdom siromaha, najmoćnijom ženom 20. st., ali i agnostikom, licemjerkom i prevaranticom. Dobila je mnoge nagrade i mnoga priznanja, a njoj je jedino bilo do toga da bude Kristova. Često je naglašavala da se jedino preko poniženja može doći do poniznosti. Autorica je litanija poniznosti. Čitajući ih i moleći, vidimo da je svetica tako jasno poznavala ljudski duh, čovjekove slabosti i težnje. Prepoznala je najgoru gubu ljudskog srca – oholost, licemjerje, zavist, taštinu. Nije li danas svijet prepun takvih gubavaca?! Gušimo se u nadmetanju intelektom, uspjehom, bogatstvom, izgledom, humanizmom.

Jedan primjer na simpatičan način govori o njenoj poniznosti. Kako nije voljela biti u središtu pažnje, bilo joj je toliko teško kad se morala fotografirati da je molila Isusa da za svaku fotografiju po jednu dušu spasi iz čistilišta. Tim ugovorom bilo joj je puno podnošljivije fotografiranje. Sve što je činila, pa makar se radilo i o naizgled banalnim stvarima, za nju je imalo veliku težinu, jer je smisao tražila u poslušnosti i proslavi Krista. Usporedimo li ovaj primjer s današnjom slikom svijeta ekrana i medija, vidimo koliko smo postali robovi vlastitog ega. Majka Terezija bila je kontemplativka u svijetu i premda je bila obdarena specifičnim karizmama, kao da je u sebi utjelovila dva franjevačka lika, sv. Franju i sv. Klaru. Bila je slobodna od svega za Boga, ljubila je gubavce i jedina njena čežnja bio je Krist. Snagu za svoje djelovanje nalazila je u euharistiji, a klanjanje pred Presvetim Sakramentom nije propuštala gotovo niti jedan dan. Nikada se nije predavala. U najvećim kušnjama pouzdavala se u Gospodina i za svakog pronalazila rješenje i odgovor. Njene su sestre često u šali znale reći da bi pronašla ispriku i za samog vraga, a sama je rekla da jedini grijeh koji nikada nije morala ispovjediti je osuda drugoga (L. Maasburg).

Mnogi su vjerovali da je imala dar čitanja srca te su mijenjali svoj život poslije susreta s njom. Malena žena, velikog srca pročiš­ćenog služenjem, poniženjem, molitvom, patnjom, radom, dostojna je oltara svetih. Služeći siromahe, služila je samog Krista. Možemo reći da je uspješno realizirana potraga za sveticom našeg vremena. Majku Tereziju, zaštitnicu siromaha i bolesnih, možemo prije svega zazivati u kušnjama oholosti, licemjerja, zavisti, taštine, častohleplja. Završiti ću ovaj kratki osvrt majčine duhovnosti njenim zazivima: Isuse, daj nam milost da želimo da drugi budu voljeni više od nas; da drugi budu poštovani više od nas; da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani; da drugi budu hvaljeni, a mi nezapaženi; da u očima svijeta drugi mogu rasti, a mi se smanjivati; da drugi imaju prednost pred nama u svemu; da drugi postanu svetiji od nas, a da mi postanemo sveti koliko ti želiš.