Iako znamo da se to maleno čudo može početi smiješiti, samostalno pridizati glavu, pljeskati rukama i progovoriti „ma-ma”, i dalje smo u slatkom čudu kada se to događa. Kao da sebi tada podsvješćujemo da to je zbilja moja beba koja će biti odrasli čovjek koja sada pokazuje prve znakove toga. I to je tako čudesno. Teško je vjerovati, slično kao i kod smrti kada zaista odlazimo, da od te bebe od tri kilograma, za koju godinu postaje odrastao čovjek sa svim svojim znanjima i vještinama. Čudo Božje nad kojim zastanemo i šutimo. Ipak, znamo, i istraživanja su dokazala, da ako ljudsku bebu ostavimo po rođenju, ona se ne može sama izboriti da preživi, preminut će bez pomoći sa strane. To nije slučaj u mnogih živih bića na zemlji. Čovjek je vrlo dugo ovisan o drugome da bi samo ostao na životu, a u usporebi s drugim živim stvorenjima puno duže, dok je istodobno njegovo učenje u tom odrastanju ovisnom o drugom, za svakoga tko ga promatra i poučava, svakodnevna potvrda čuda Božjega u stvaranju čovjeka.
Istraživanja razvoja dječjega mozga, zadnjih desetljeća, prikazuju nam kako malo dijete uči. Moždane stanice povezuju se međusobno s mnoštvom malih vezica – sinapsama. Što je dijete izloženo većem osjetilnom iskustvu to je mreža sinapsi više razgranata i jača. Ta mreža se bitno organizira u prvim godinama našega života te neke veze među sinapsama nećemo moći više postići u kasnijem životu. Razvoj grube i fine motorike, perceptivnih, intelektualnih i govornih sposobnosti te socijalno-emocionalni razvoj u drugoj godini djetetova života ostvarit će se na zadovoljavajući način ako stvorimo optimalne uvjete za to. Uvjeti su da dijete pretjerano ne zaštićujemo tamo gdje se ono u stanju izboriti te izgraditi određenu sposobnost izuzetno značajnu za kasniji cjelokupan razvoj koji će biti puno uspješniji s kvalitetno postavljenim temeljima razvoja. Navodim ovdje neke sposobnosti koje dijete obično postiže u drugoj godini života jer su izuzetno važne za kasniji cjelokupan razvoj.
Mjeseci u zagradi su vrijeme kada najviše djece postiže ove sposobnosti, a podrazumijeva se da će svako dijete imati ostvarivanje sposobnosti u različitim varijacijama.
Dijete od 12 do 18 mjeseci:
- stoji bez oslonca i održava ravnotežu (13)
- samostalno napravi deset koraka (13)
- precizno hvata i stavlja sitne predmete u posudu (13)
- čučne i ustane uz pridržavanje (14)
- reagira na svoje ime (15)
- ponavlja aktivnosti kojima se ukućani raduju (15)
- gradi kulu od tri kocke (15)
- prepoznaje likove i predmete na slici – pas, auto (15)
- glasom izražava želje (15)
- koristi rečenicu od jedne riječi ili riječ i gestu (15 – 18)
- trči u krug (16)
- spaja imenicu i glagol – „Mama daj” (18)
- gura nogom loptu (18)
- skakuće na obje noge i penje se uz stube uz pridžavanje te uzima i premješta predmete (18)
- oponašajući vuče ravne crte olovkom po papiru (18)
- brzo lokalizira izvor zvuka (18)
- pokazuje na sebi tri dijela tijela na zahtjev – oko, ruka, noga (18)
- počinje igrati simboličke igre (kobojagi ) – poslužuje kavu, hrani bebu (18)
- pridržava čašu dok pije, pokušava jesti žlicom (18)
- ima jak strah prilikom odvajanja od bliskih osoba (18)
- igra se samo u prisustvu druge djece (18).
Dijete od 19 do 24 mjeseca:
- lista knjigu stranicu po stranicu (19)
- crta zavojite linije (19)
- dovodi predmet u međusobni odnos djelovanjem jednim predmetom na drugi (19)
- šutira loptu bez gubitka ravnoteže (20)
- traži riječima jesti i piti (21)
- uživa u igrama bacanja i hvatanja (22)
- zna nekoliko jednostavnih fraza i rečenica od tri riječi. Upotrebljava 200 do 250 riječi. Koristi imenice, glagole i pridjeve (22 – 24)
- uspinje se uz stube bez pridržavanja (24)
- jede jušnu hranu žlicom (24)
- niže perle na nit (24)
- gradi kulu od šest kocki (24)
- ispravlja sliku okrenutu nopako (24)
- podiže predmet s poda bez pridržavanja (24)
- zaokupljeno je jednom aktivnošću koja se ponavlja – ljuljanje, skakanje, okretanje u krug (24)
- pridružuje istovjetne oblike i boje – spaja parove (24)
- imenuje jednu boju (24 – 36)
- uživa u igrama borenja i premetanja s vršnjacima te počinje interes za grupne igre (24)
- reagira na emocionalni izraz odrasloga – empatija (24)
Pouzdajem se u tebe (prema Psalmu 15)
Gospodine, pazi na mene,
čuvaj me!
Moj život je u tvojim rukama:
ti si nešto najljepše što imam.
Bože, ti mene vodiš,
i noću mislim na tebe,
tebe imam neprestano pred očima.
Kad si ti u mojoj blizini,
ništa mi se lošega ne može dogoditi.
Zato je moje srce radosno.
U mojoj duši je slavlje,
tijelo se mirno odmara kad spavam.
Ja sam tvoj prijatelj,
nećeš me napustiti ni kad umrem.
Nećeš dopustiti da se izgubim.
Ti si moja najveća sreća,
ti, Bože moj!
Pokaži mi put kojim se ide u život:
kad sam u tvojoj blizini,
srce mi je ispunjeno radošću
koja nikad neće prestati.
Bože, ti si najveći tata na svijetu!
Bruno Ferrero
