Početna stranica » Seobe naroda

Seobe naroda

125 pregleda

Već smo pisali o odlasku mladih kadrova u svijet. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju ukazala se prilika svim posjednicima putovnice da okušaju sreću izvan njihove matične zemlje, pa tako i iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pohrlili su mladi s fakultetskim diplomama misleći da će ih tamo više cijeniti i davati bolja zaposlenja.

Međutim, rijetki rade u struci. Plaće su im određene prema radnom mjestu, a ne prema njihovim stvarnim kvalifikacijama. Većina ih se zaposli u trgovini ili nekim drugim uslužnim djelatnostima. U matičnoj zemlji ne kriju ogorčenost što njihova diploma ne otvara vrata zaposlenju, a u stranoj se zadovolje onim što im se ponudi. Uglavnom su to poslovi koje su odbijali raditi u zemlji iz koje su otišli. Razlika je u primanjima. U matičnoj zemlji je trgovac bijedno plaćen pa čak i kad radi nedjeljom, a u inozemstvu je to ipak uviđavniji postupak, plaće su bolje, a prekovremeni rad nagrađen. Postavlja se pitanje što bi bilo ako bi dobili posao u struci i bili plaćeni sukladno diplomi koju imaju. To bi bilo ispunjenje sna koje ih je i potaknulo na odlazak iz sigurnosti domova koje su izgradili, obitelji i rodbine koju su ostavili.

U novom okruženju

S druge strane, Crkva u stranim zemljama je obogaćena novim članovima pa i oni koji u domovini nisu baš žurili k misi, sada su redovni članovi župne zajednice. Zašto je tomu tako? Vjerojatno jer su nedjeljna okupljanja oko Božjega stola nešto što poznaju, što je njihovo i čemu pripadaju, u  kojoj god zemlji se našli. Sigurnost i svojevrsna utjeha. Prilika za susrete s poznatim licima, onima koje preko tjedna ne stignu vidjeti. Prilika je to i za druženje nakon mise i razmjenjivanje informacija o mogućnostima boljega posla ili smještaja. Jedni drugima pomažu prilikom preseljenja ili prijevoza kad je to potrebno. To su dobre strane naših iseljenih mladih obitelji koje su nekako više upućenije jedne na druge nego što su bili u zemlji koju su napustili. Prilika je to i za snalaženje u novim situacijama i stjecanje novih iskustava, bilo životnih ili profesionalnih. Učiti se nikad ne prestaje i ako budu uporni i spremni iskoristiti obrazovne mogućnosti koje se nude, ti mladi ljudi mogu napredovati i postići i više od zamišljenoga. „Takva iskustva su razmaženoj djeci ovog tehniziranog vremena hitno potrebna”, upozorava Christa Meves, „jer našim udobnim načinom života bivamo zavedeni u štetnu pasivnost, koja kod ljudi izaziva prazninu, dosadu i nesreću.”

Ostaje upitno koliko će se utopiti u novo okruženje, koliko će brzo zaboraviti ono i one koji su ostali iza njih u domovini. Hoće li dolaziti povremeno dok ima živih na ognjištima ili će se potpuno otuđiti i zaboraviti sve, pa i svoj jezik. Hoće li djecu odgajati da pamte običaje i tradiciju zemlje iz koje su došli ili će se potpuno asimilirati u novo okruženje? (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]