Između Jadranskog mora i planine Promine u toku rijeke Krke, usred njenog jezera iznikla je „Zipka serafina”, samostan naše Provincije – Visovac. O plavozelenoj površini vode odsjaj je krošnjatih vrba, čempresa i jablana, te samostana i crkve Gospe od Milosti. Franjevci i njihovi prethodnici pustinjaci sv. Augustina na ovom otočiću osim što su marljivim radom oplemenili obitavalište, dali su mu i duhovnu dimenziju koju su usrdnom molitvom i zalaganjem za brata čovjeka tkali, već dugih šest stoljeća od dolaska na „Bilu Stinu”. Inače, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja počinje sa svojim samostalnim djelovanjem na širem području Dalmacije 1735. godine kada je nastala podjela provincije Bosne Srebrene.
Otok mira i molitve
Visovac u vihoru povijesnih osvajanja i posezanja neprijateljskih ruku prema Hrvatskoj ostao je otok mira i molitve, a franjevački samostan Gospe od Milosti biva utvrdom vjere za cijeli kraj. Visovac postaje čuvarom hrvatskog nacionalnog i kršćanskog identiteta na širem području Dalmacije. Velika samostanska zbirka danas je svjedokom kako su franjevci uz pomoć vjernoga naroda bivali čuvarima kulture, povijesti i običaja. Samostanska knjižnica posjeduje 17 650 naslova, a arhiv 604 turska dokumenta.
Narod koji prebiva uz područje rijeke Krke posebno štovanje iskazuje Majci Božjoj – Gospi od Milosti. Franjevci iz Bosne prodiranjem Turaka na Visovac donose sliku Majke od Milosti, a riječ je o svojevrsnom „Svetom Razgovoru” u kojem su nazočni Majka od Milosti s djetetom Isusom, sv. Ivan s natpisom „Ecce Agnus Dei” i sv. Franjo. Visovac, privrženošću naroda, postaje svetište za okolni kraj. A narod ga naziva Gospinim otokom.
Biti u svijetu, a ne biti od svijeta – razlog je to zbog kojega Visovac postoji. Samostan Gospe od Milosti godine 1568. postaje kućom odgoja u provinciji Presvetog Otkupitelja. Župnici, profesori, gvardijani, odgojitelji, provincijali, svi oni prošli su na Visovcu svoju „godinu kušnje”, te se tako ucjepili u lozu franjevaca koji se svojim marljivim radom zalažu za dobro svojega bližnjega, na izgradnju Crkve i očuvanje hrvatskoga naroda.
Od njegovih početaka do danas kroz novicijat na Visovcu prošlo je oko 1 700 novaka. Nekada su bile generacije koje su imale oko trideset novaka, a ponekad nijedan. A danas su u našem novicijatu trojica novaka: fra Josip Brandejs iz župe sv. Jeronima – Jasenice, fra Ante Čvalina iz župe sv. Mihovila – Promina i fra Mate Šakić iz župe sv. Ilije proroka – Studenci.
Dolaskom na Visovac obukli su na sebe franjevački habit, te tim činom prihvatili poziv od dragoga Boga, a to je nasljedovanje Krista po primjeru života sv. Franje, utemeljitelja reda. Ovu godinu Gospodin je stavio pred njih da im bude na izgradnju u njihovom pozivu i da još čvršće prionu uz molitvu i svakodnevna razmatranja.
Najdraža godina novicijata
Pitajte starije fratre koja im je bila najdraža godina u redovništvu. Mnogi od njih će se s velikim uspomenama prisjetiti, te tako istaknuti Visovac. Doista, to je jedno lijepo razdoblje u kojem mi novaci pravimo prve franjevačke korake. Otkrivajući… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
