Grad Segovia nalazi se u središnjem dijelu Španjolske, a pripada istoimenoj pokrajini unutar autonomne zajednice Castilla y León. Sam naziv Segovia keltiberskoga je podrijetla, a znači „slušati”. Smješten je na ravnicama središnjega dijela Pirenejskoga poluotoka, a od Madrida je udaljen 60-ak km. Provincija Segovia nadmorskom visinom varira od 750 m do maksimalnih 2430 m na vrhu Peñalara u planinskom lancu Sierra de Guadarrama. Grad Segovia nalazi se na oko 800 m nad morem.
Segovia je smještena na glavnom putu koji povezuje sjever i jug Španjolske. U početku je ležao na brijegu, još od keltskoga razdoblja, sve do sredine srednjega vijeka kad se proširio na okolne doline izgradnjom podgrađa. Tomu je pridonio i brz razvoj trgovine i proizvodnje.
Broj stanovnika također raste te je u posljednjem stoljeću gotovo učetverostručen. Danas Segovia ima oko 57 000 stanovnika, što ga čini malim gradom. Ipak, nadaleko je poznat po svojim povijesnim građevinama i dugom i burnom poviješću. Tri su najpoznatije građevine rimski akvadukt koji je i danas u funkciji, zatim jedna od posljednjih europskih gotičkih katedrala i dvorac Alcázar koji je poslužio kao ideja za stvaranje slavnoga dvorca u animiranom svijetu Walta Disneyja. Na gradnju brojnih građevina poput akvadukta utjecala je i klima – mala količina padalina i visoke temperature te geografska pozicija grada.
U zlatnom dobu grada
Pirenejski ili Iberijski poluotok čitav je pod utjecajem mediteranske klime, tako i Segovia. Ljeta su jako vruća, a sušna razdoblja duga. Posljedično, prosječna godišnja temperatura iznosi 12,42 °C, a zimi je uglavnom iznad 0 °C. Količina godišnjih padalina skromna je i kreće se od 400 do 500 mm. U ovomu dijelu Španjolske ljeti su česti pljuskovi s grmljavinom. S druge strane, od vegetacije u gradu i okolici nalaze se brojni primjerci bora, hrasta crnike, španjolskoga hrasta, bukve i smreke. I grad obiluje zelenilom jer su i male javne površine uređene i zasađene. Na ovom mjestu posebno se ističu parkovi dvorca Alcázar gdje se na parkovskim terasama smjenjuju različiti stilovi.
Zbog svoga smještaja na trgovačkoj ruti Segovia je u povijesti bila važno središte trgovine vunom i tkaninama. Krajem srednjega vijeka grad je doživio svoje zlatno doba sa sve većim brojem židovskoga stanovništva, ali i stvaranjem vlastite industrije tkanina. Tada grad broji oko 27 000 stanovnika. No uslijedili su ratovi, bolesti i sustavno protjerivanje židova te je za samo 100 godina stanovništvo palo na svega 8000 građana. Oporavak je trajao čitavo sljedeće stoljeće.
U razdoblju zlatnoga doba grada dovršeno je i nekoliko sjajnih djela gotičke arhitekture, većinom crkava i pratećih crkvenih objekata. Pored toga, u gradu je jako mnogo i privatnih objekata iz toga razdoblja, na kojima nalazimo tragove gotike, posebno na palačama, bilo na prozorima ili ulaznim vratima. Segovia se može pohvaliti i većim brojem starih romaničkih crkava iz ranoga srednjeg vijeka, odnosno iz predgotičkoga razdoblja. Te su crkve građene od kamena i opeke poput crkava sv. Stjepana, sv. Milana, sv. Martina, Presvetoga Trojstva, sv. Andreja, sv. Klementa, sv. Justa i Pastora, Svetoga Križa i sv. Salvadora. Tijekom 19. stoljeća i prve polovine 20. stoljeća Segovia je doživjela demografski oporavak koji je bio rezultat relativne ekonomske stabilnosti.
Akvadukt i katedrala
Jedna od najslavnijih građevina Segovije, antički akvadukt, najvažnije je povijesno obilježje grada s kraja 1. i početka 2. stoljeća pr. Kr. Kao i brojni drugi akvadukti u Španjolskoj, onaj u Segoviji privlači pažnju kao „izvanredno inženjersko dostignuće”. Još uvijek je u uporabi isporuke pitke vode u stari dio grada. Sastoji se od oko 25 000 granitnih blokova složenih u suhozid. Dug je 818 metara i ima više od 170 lukova, od kojih su najviši 29 metara.
Gradska katedrala u Segoviji posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije i najmlađa je gotička katedrala sagrađena u Španjolskoj. Smatra se remek-djelom baskijske i kastiljanske gotike i naziva se Damom među katedralama. Na izgradnji su radili brojni majstori španjolske arhitekture. Po završetku gradnje 1768. godine katedrala je bila duga 105 metara, široka 50 m i visoka 33 m. U sklopu katedrale nalazi se 18 kapelica, a ima tri velika portala posvećena domaćim svecima monahu Frutosu i Geroteu te Praštanju.
Kraljevska palača
Segovijski Alcázar, kraljevska palača sagrađena na kamenom poluotoku između rijeka Eresma i Clamores, prvi je put dokumentirana 1122. godine, iako je možda postojala i ranije. Bila je to jedna od najomiljenijih rezidencija kraljeva Kastilje, izgrađena na prijelazu iz romanike u gotičku i maursku arhitekturu. Zgrada je oblikovana oko dva dvorišta i ima dvije kule i nadstrešnicu. Bila je to omiljena rezidencija Alfonsa X. Mudrog i Henrika IV., a u segovijskom dvorcu kraljicom Kastilje okrunjena je i kraljica Izabela Katolička. Dogodilo se to u crkvi sv. Mihaela 13. prosinca 1474. godine.
U vrijeme Napoleonove okupacije Španjolske časnici i kadeti topničke škole u Alcázaru odbili su predaju, te su se borili do kraja. Inače, dvorac je razoren u požaru 1862., a kasnije je obnovljen. I za vrijeme Španjolskoga građanskog rata u njemu su se dugo morali braniti pripadnici Francove vojske. U ovom dvorcu danas se nalazi muzej kraljevske topničke škole i Generalni vojni arhiv Segovije.
Današnje segovijske zidine izgrađene su kad je kralj Alfonso VI. grad ponovno osvojio od Maura. Postojeće zidine on je dodatno ojačao i povećao njihovu ukupnu dužinu na 3 km, uz osam kula, pet kapija i nekoliko vrata. Zidine su građene granitnim blokovima, pa i nadgrobnim spomenicima iz jedne antičke rimske nekropole. Gradske zidine okružuju povijesni kvart i danas broje troja vrata: sv. Cebriana, sv. Jakova u maurskom stilu i sv. Andreja.
Danas se segovijski akvadukt i stari grad Segovia ubrajaju na popis Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
