Uz provincijala je bio i fra Bono Kovačević, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Orašju, koji je uveo praksu da redovito uoči najvećih kršćanskih blagdana Božića i Uskrsa, te na Dan bolesnika, pa i učestalije po potrebi, dolazi u Dom, služiti svetu misu. „Redovito im ponudim mogućnost za svetu ispovijed, jer crkva na ovaj dan posebno suosjeća s ljudima u potrebi, bolesnim, nemoćnim i siromašnim. Molimo za bolesne, a ovi stariji za one koji ih služe i za njih žrtvuju svoje vrijeme. Odlučio sam da sveto misno slavlje predvodi otac provincijal fra Zdravko, jer je u ovom domu i njegova mama, Tramošnjanka baka Kaja, koja je u poodmakloj dobi s nepunih 94 godine”, kazao je fra Bono, te iznio zanimljivu priču vezanu za obitelj Dadić. Želio je kaže, ispuniti veliku želju bake Kaje da, dok je još živa i prisebna, posluša misu svojeg sina svećenika. Zanimljivo je da baka nije imala priliku sudjelovati na Mladoj misi svojega sina, jer je to bilo u vrijeme rata u 1992. godine, kada se fra Zdravko u Vitezu zaredio za svećenika. „Prije mise baka se ispovjedila svom sinu, razgovarala s njim i to je istinski lijepa gesta da majka čuje svog sina dok još ima života u njoj”, kazao je fra Bono.
Katolička crkva posebno suosjeća sa osobama u potrebi, bolesnim, siromašnim i nemoćnim, a Međunarodni dan bolesnih i nemoćnih predstavlja lijepu prigodu da im, kao zajednica vjernika, posveti posebnu pažnju te da moli za stare i nemoćne. „Puno sam vezan za ovu ustanovu i smatram da nema boljeg mjesta gdje danas čovjek može biti, a uz to u ovom domu živi i moja majka. Čovjek kada hoda svojim životom, treba se prisjetiti, prvo da će ostarjeti, a drugo da će možda biti bolestan i to mijenja percepciju života. U nama to probudi potrebu da budemo topliji, srdačniji, otvoreniji i susretljiviji. Upravo ovakvi trenuci nam dopuštaju da spoznamo kako je život prolazan, ako u njemu ne spoznamo ljubav, stoga me veseli da skupa s vama zajedno danas mogu osjetiti prolaznost života”, poručio je fra Zdravko stanarima i djelatnicima doma.
S vlasnicom doma Carmen Jurić i njenim djelatnicima, prisutni su svjedočili dirljivom susretu majke i sina, koji neizbježno budi goleme emocije u svakom čovjeku. Fra Zdravko je zagrlio majku i dok je držao za ruku, u očima bake Kate je zasjala malena suza. Kako je za vrijeme mise željela biti što bliže svom sinu i slušati njegove riječi, baku Katu su u kolicima posjeli s njegove lijeve strane. „Danas sam došao posjetiti svoju mamu, ali i sve ostale štićenike, da im uputim molitvu za njima najdraže osobe, a većinom su to njihovi roditelji i djeca. Molio sam za njihove pokojne kao i za njihove žive da ih ne zaborave”, rekao je provincijal fra Zdravko Dadić.
