Početna stranica » Proroci (Viktor Vida)

Proroci (Viktor Vida)

367 pregleda

Prije no što su Kaldejci
strijeljali Hetite.
Prije kamena iz praćke
što zviždi prema čelu divova.
Pustinjama lugovima
hodali su proroci.

Hranili se paljevinom ljeta:
pustim gnijezdima.
S vrećom preko ramena
silazili su rijekama,
na koje pada vatra oklopnika.

Zemlja još u njedra
sprema krhotine zvijezda,
što se ne odvojiše.
Zvijezde, svijetla tijela,
gasnu nepročitane,
pod proročkim stopalom.

Oni gonetaju tutanj vremena:
Uvečer su hrast, gdje spavaju ptice.
Ujutro su toranj
o koji se, stučeni,
ratnici rasipaju.

Viktor Vida hrvatski je pjesnik i iseljenik (Kotor, 1913. – Buenos Aires, 25. rujna 1960.).

Završio je hrvatski, talijanski, francuski i ruski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1942. odlazi prvo u Veneciju, a potom u Rim, nakon čega seli u Argentinu „iskusivši tegobe emigrantskog života”.

Pjesme su mu u tradiciji velikana hrvatske poetike Antuna Gustava Matoša i Tina Ujevića i intimističkog ugođaja. Prve pjesme objavio je u nikšičkoj Slobodnoj misli, a potom i u zagrebačkom Savremeniku i Hrvatskoj reviji, koju su u Buenos Airesu pokrenuli Vinko Nikolić i Antun Bonifačić.

Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, obnovljena je dostupnost i interes za njegov rad te se tada počinje smatrati jednim od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u iseljeništvu.

Vida je, za razliku od mnogih hrvatskih pjesnika koji su kroz pjesme eksplicitno svjedočili svoju religioznost, postigao iznimnu razinu umjetničke vjerodostojnosti te na taj način hrvatsku metafizičko-religioznu liriku doveo na viši stupanj.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!